Uprkos brojnim potencijalnim, ali rijetko zastupljenim načinima na koje se šljive mogu koristiti, najveći dio njih proizvedenih u Bosni i Hercegovini propadne.

Manje je poznato da se od ovog voća može proizvesti gorivo, te da ponekad kilogram mesa šljive dostiže cijenu i do 1.000 KM.

Prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija Bosne i Hercegovine (FIPA), BiH je 15. država po proizvodnji šljiva u svijetu.

Iako nema pravih podataka, FAO, odnosno Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu, donosi podatak da se godišnje u BiH proizvede od 120.000 do 150.000 tona šljive. Od toga većina propadne, i to do 30 posto, dok se između 20 i 30 procenata prerađuje u alkoholna pića, koja štete svima. Samo između 30 i 40 posto šljive prerađujemo u korisne proizvode poput: suhih šljiva, bestilja ili recelja, džemova, kompota i voćnih salata ili ih koristimo neprerađene za jelo.

"Nekad su se sokovi proizvodili industrijski, a danas se to radi samo na nivou pojedinih domaćinstava", navodi Midhat Jašić, redovni profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu u Tuzli.

Navodi da se iz Bosne i Hercegovine izvozi samo oko 10.000 tona.

Jašić smatra da je razlog što se vrlo malo izvoze šljive, i to pretežno suhe, uglavnom u zemlje Zapadne Evrope, u tome da njihov kvalitet još nije u rangu sa proizvodima iz Čilea, Francuske i Kalifornije, koji su ovom bh. proizvodu najveći konkurenti.

Ove godine su vremenski uslovi pogodovali uzgoju šljiva, pa su rodile i neke sorte koje rijetko uspijevaju. Ipak, sagovornik AA tvrdi da će ove, kao i prethodnih godina, desetine hiljada tona kvalitetne šljive propasti.

Šljiva ima veliki značaj za ljudski organizam u smislu poboljšavanja želučane probave hrane. Od višestrukog je značaja i za privredu, a malo je poznato, ističe Jašić, na koje se sve načine šljive mogu koristiti.

Iako je šljivopita najčešća asocijacija kada se ovo voće spomene u kontekstu kolača, šljive se upotrebljavaju i za proizvodnju sastojaka koji se koriste prilikom pravljenja torti.

Osim standardne prerade, iz sjemenke šljive može se proizvesti marcipan, koji se koristi za pravljenje torti i poslastica, jer je po svom sastavu sjeme slično onom iz badema. Ljuska se može koristiti u proizvodnji šećera i aktivnog uglja, koji je značajan u medicini. Takođe, moguće je proizvesti i gorivo za grijanje koje je visoke kaloričnosti, a samim tim i kvaliteta; tona takvog goriva košta 100 KM.

"Koštica takođe sadrži i vitamin B12. Pokožica šljive je posebno vrijedna, a iz mesa šljive mogu se izdvojiti ljekovite karakteristike. Tada kilogram košta i do 1.000 KM", naveo je Jašić.

(agencije)