Već određeno vrijeme pažnju nam privlači Renata Pranjković, žena koja u posljednje vrijeme puni medijski prostor odabirom svog zanimanja, a koga naziva sportom. Renata je svoje vrijeme i aktivnosti usmjerila prema bikovima, koje doživljava kao ljubimce, a sa druge strane je, zajedno sa svojim suprugom, aktivan učesnik korida, gdje je, kako kaže, pored borbe koja je u prirodi bikova, najbitnije druženje. Obzirom da će nekima, zasigurno, žena kao promotor borbi bikova izgledati – neobično, odlučili smo se predstaviti je u AGRO-EKO Magazinu, i našim čitaocima dati priliku da upoznaju Renatu, te sa jedne ljepše strane uvesti u svijet bikova, korida i aktivnosti vezanih za ovu, u našem regionu, tradicionalnu zanimljivost.

Ljubav prema bikovima - kada se rodila i odakle potiče?

Renata: Od malena volim životinje. Odrasla sam uz emisiju "Opstanak", krupne životinje su me uvijek fascinirale, kao mala maštala sam o velikom ranču,sa puno goveda i konja na velikim pašnjacima kraj potoka. 2011 godine suprug i ja smo sazidali štalu, prvenstveno smo se htjeli baviti tovom goveda i piladi ali radi velikog ulaganja u štalu taj plan je za sada propao...da bi svekrva moja imala želju da kupimo kravu dok je ona živa. Želja joj je ispunjena,krava nije ostala kod nas jer je bila nemirna i dosta agresivna. Suprug je zamijenio kravu za bika bodača, jednog Medonju koji je pokretač svega. U aprilu 2012 godine ulazim u arenu sa trenerima i bikom . Na poziv komentatora publici da me pozdrave dobijam ogromni aplauz. Nakon toga sve kreće lagano!

Možete li opisati vaše ljubimce,te reći da li kojeg možete izdvojiti posebno?

Renata: Mnogima zvuči nevjerovatno kada čuje da su bikovi ljubimci. Moje poznanice imaju ljubimce koji im stanu u njihove markirane torbice, vode ih sa sobom u šoping, na kavu i kolače... Ja da bi svog ljubimca odvela negdje treba mi prikolica uz auto ili kamion...Moji ljubimci u prosjeku imaju oko 700kg, neki manje,neki više. Reći ću o njima kako mislim da do sada niko nije: vole pažnju, vole da se neguju, traže da se provodi vrijeme sa njima. Potrebna im je sloboda kretanja. Vole šumu, vole se češat od drvo. Lako se nauče na vlasnike, na njihov glas - i kada Vas ne vide dovoljno je da vas čuju... imaju tada veći osjećaj sigurnosti. Moji ljubimci su naučeni da dobiju jabuke iz naših ruku, neki znaju dati i poljubac ako zatražite. Od mojih bikova najradije i punim srcem pričom o Medonji - on je prvi, on nas je proslavio! I ostaje kod nas dok ga zdravlje i godine budu služile. Volim i Putalja i drugog Medonju i Lozonju... ali mali Medo je broj jedan uprkos što je nakon fantastičnih rezultata u 2012. godini i nizom od 10 pobjeda za redom, prošle godine podbacio i nanizao dva velika poraza!

Možete li opisati vaš radni dan sa bikovima?

Renata: Dan kao kod mnogih, ne bih pravila neku razliku… malo više obaveza. Moram napomenuti da suprug moj Pero i ja ne radimo ovo sve sami, imamo svoje pomagače - Stipu, Muamera, Dalibora, koji inače i treniraju naše bikove, jer smo mi često na putu. Pero radi na pumpi Gudelj, tako da ne možemo sve sami postići. Ali oni su momci od povjerenja i uvijek su sa nama! Sada je još period odmaranja, ali sa prvim zracima sunca i otopljenjem kreću pripreme za nastupajuću sezonu.

Koji su preduslovi da se osoba koja se bavi ovim poslom kao Vi bude uspješna u tome?

Renata: Po mom mišljenju, nazvat ću ovo sportom i druženjem - nekako mi to bolje zvuči. Sve što se radi u životu ako se ne radi iz srca i sa ljubavlju ne može uspjeti, treba puno truda i novca uložiti... da neko ne bi pomislio da se samo kupi bik i on osvoji sve titule! Redovna hrana, veterinarska kontrola, puno pažnje i ljubavi... Koride nisu nimalo jeftin sport koji nije uopšte profitabilan kako pojedinci misle. Zato se nadamo potpori od strane države za naša ulaganja u vidu podsticaja da još više usavremenimo ovaj sport i pojačamo brojno stanje grla, jer napomenula bih koliko se samo produžuje životni vijek onog malog teleta, koliko je prirodniji put priploda sa bikovima, koliko ovaj sport ima dobrih strana…Na koridi se ne dešavaju incidenti, tamo su ujedinjene sve vjere i nacije! Imamo mi dobru stranu u svemu! Ovaj sport nije surov kako neki misle, jer evo, na kraju, i žene sa dugim noktima i negovanom kosom mogu njim da se bave!

Poznato je da organizujete koride. Možete li nam opširnije reći šta to zahtjeva od vas?

Renata: U ovom sportu smo Pero i ja od desetog mjeseca 2011 godine. Iza nas su dvije velike koride i tri mala druženja. Prva je bila 'ŠLAG NA TORTU' 14.10.2012. godine, održana na Vidikovcu u areni Esada Patkovića, uzgajivača čije se koride tradicionalno održavaju u toj areni od 80-tih godina prošlog vijeka… Zatim je uslijedio veliki Boom - istoimena korida koju smo organizovali krajem 8. mjeseca sa prijateljem Benjaminom Fetićem i njegovom suprugom Irinom, koja je trajala dva dana i održalo se više od 26 borbi bikova. Preko 50 rogatih gorostasa je prodefilovalo arenom… Nastupale su Olja Bajrami, Jana, Nihada Kapetanović, Mirza Šut - velika imena na Folk estradi. Prva i najbitnija stvar kod organizovanja korida je da poznajete mnoge uzgajivače iz svih krajeva BiH, tako i iz Republike Hrvatske i Crne Gore, kako vlasnike tako i njihove bikove, kilažu njihovu i karakteristiku njihove borbe da bi im našli adekvatne protivnike... Kada se organizuje korida ne možete se bazirati na Vaš grad i Vašu okolinu, morate se usredočiti i na druge krajeve da bi imali širok spektar publike sa svih krajeva. Sam ovaj sport, često ponavljam, ujedinio je sve tri nacije! Ako sagledate utakmice i koride vidjet ćete da su kod nas svi rame uz rame jednog drugog bez nasilja i sličnih stvari. Bikovi su takve životinje da se bore i van arena, da dokažu svoju snagu, jer je to njima urodjeno! Na vlasnicima je velika briga o njima, koju na slobodi ne bi imali. Rogovi su zakonom zatupljeni na 10 mm čak i kad bez korida prijateljski se uzgajivači dogovore pobost bikove. U stalnim kontaktima sa uzgajivačima ugovarate borbe,usaglašivši termin, medijski se reklamira i iščekuje dan ili dani održavanju u nadi da neće pasti kiša ili led. Organizacija korida zahtijeva puno odricanja, vremena, novca i poznavanja ovog sporta. Korida nije nimalo jeftin sport koji nije uopšte profitabilan i njime se bavi najčešće samo zbog sportskog duha i želje za natjecanjem

Kakvi su Vaši prijedlozi da bi se ovakve manifestacije unaprijedile u BiH i regionu?

Renata: Građani BiH svih konfesija ne treba da se stide svoje tradicije jer ona je puno ljepša i atraktivnija od mnogih tradicija drugih uređenijih zemalja, i medijske kuće trebaju dati više prostora promociji ovog sporta kako bi on izašao iz lokalnih okvira. Kako bi se ove manifestacije unaprijedile potrebno je da svi nivoi vlasti u BiH putem svojih resornih ministarstava finansijski i na druge načine daju podršku ovom tradicionalnom sportu koji okuplja ogroman broj ljubitelja.

Sa jedne strane govorilo se o zabrani korida, dok sa druge strane one se mogu iskoristiti za unapređenje turizma u BiH. Možete li nam reći Vaš stav o tome?

Renata: Zabrana korida je prošlost! Napokon su i parlamentarci shvatili kao i neki od stranaca da je tradicija nekad jača i od zakonskih odredbi. U korist tome govori Savezno udruženje ljubitelja ovog sporta koje broji nekoliko desetina hiljada članova i simpatizera. Korida je već postala svojevrsna turistička atrakcija, samo država treba da uloži u njenu promociju. Ako pogledamo kolike milione Španija zarađuje na, po meni, surov način… Kod nas se ima šta vidjeti a da nije surovo.

Imali smo priliku vidjeti da ste često nagrađivani za Vaše aktivnosti. Imaju li neke nagrade koje bi ste izdvojili nad ostalima?

Renata: Svaka nagrada i svaki uspjeh zauzimaju posebno mjesto u našoj karijeri. Ne želim ni jednu posebno da izdvojim da je najdraža, sve su teško zarađene - svaki pehar ima svoju priču! jedino što bih istakla - taj famozni vikend u augustu prošle godine kada sam na Čevljanskom polju pred preko 50000 ljudi nakon osvojene Putaljeve borbe u areni pred divnom publikom ponosno podigla pehar šampiona lake kategorije, osvojen dan prije na Grmečkoj koridi. Međeđe Brdo...subotom Grmeč... nedeljom Čevljansko polje… Dvije veoma prestižne nagrade u dva dana, kilometri pređeni, noći neprospavane, pokisli - ali smo tada bili najuspješniji!

Obzirom da vas mediji tituliraju kao kraljicu korida, postali ste regionalno poznati. Kako muškarci reaguju na to?

Renata: Moram vam iskreno reći da od momenta kada ste mi proslijedili pitanja za ovaj intervju do sada kad god pročitam ovo pitanje prvo se nasmijem i ne znam u kojem smijeru da ga počnem odgovarati! Pojam 'žena i bik', 'žena u areni sa bikovima'... Da malo ublažim: na svu sreću više nisam sama. Imamo jak tim žena, mladih i veoma lijepih curica koje su iz koride u koridu u sve većem broju, smelije i hrabrije ulaze u arenu uz svoje ljubimce i navijaju za njih iz sveg glasa! Zvono jest na meni, da tako kažem, jer sam medijski puno zastupljena. Nakon filma "Sonja i Bik" hrvatske produkcije pojavila se jedna "Bodačica", "Renata i bik", "Jedna kraljica korida"... Ovako da se vratim na suštinu pitanja: nisu mi svi simpatizeri ni muškarci a ni žene da to razjasnimo (ne bi ni valjalo). Ipak, imam veliku podršku od pravih ljudi do čijeg mišljenja i podrške mi je puno stalo - suprug Pero, porodica, kumovi i velik broj prijatelja i prijateljica su uz mene što mi je jako bitno. Iz ovog sporta se izrodilo kumstvo sa obitelji Josipović, to je nesvakidašnje za čuti, oni iz Vareša žive i rade u Austriji a kumstvo je nastalo nakon krštenja malog Dominika. Čak smo 2012. boli finale na Grmeču, i izgubili od kuma! U par intervjua sam ponovila da su me javno ismijavali da glumim nekakvu damu a bagljam po blatu… Nismo svi djeca asfalta i kad bi svako sagledao svoje korijene gdje bi ga odveli... Imam 35 godina, majka sam tri sina i stalo mi je do svog izgleda. Kada nas već snimaju tolike televizije i slikaju fotoreporteri velikih medijskih kuća moramo izgledat shodno tome! A muškarci - neki podržavaju… neki ne!

Da li imate u planu održavanje koride u skorije vrijeme, odnosno kakvi su Vam planovi za naredni period?

Renata: Planiramo i ove godine napraviti koridu. Datum još ne znamo, premijerno ću vam reći da će se ova nakon "ŠLAG NA TORTU" "BOOM KORIDE"... zvati "TREĆA SREĆA"!!! Bikovi već lagano dobijaju pozive na velike manifestacije. Prva borba našeg bika Medonje je 03. -04.05. na najvećem razbadanju među najboljim bikovima u zadnjih 20 godina u organizaciji Josipa Biletića na lokalitetu auto-pijaca u Vitezu. Zatim, isto u našem gradu, ide moj miljenik mali Medonja 18.05. u organizaciji braće Jurčević koji prave već tradicionalno veliku koridu na Raškom Polju. Imamo poziv krajem 5. mjeseca ili početkom 6. mjeseca na šampionsku koridu koja se održava na Vlasinju poznatija kao "DAR MAR" kod Muje Hrvačića, gdje sam, osim sa bikom, dvije godine bila i sudac u areni. Planiramo ove godine biti opet učesnici koride(olimpijade usudit ću se reći) na Čevljanskom Polju u organizaciji Predsjednika Saveza Besima Gljive,kao i tradicionalnog 242 Grmeča - Međeđe brdo, gdje se velik broj nas uzgajivača sprema par dana ranije otići na kampovanje - uz pjesmu i logorsku vatru dočekat čak 242 Grmečku koridu! Jer to je bit našega sporta - druženje i prijateljstvo!!! Zanimljivo je, da napomenem, da nam je naš bik Putalj već ugovoren za 31.08. u Brnju kod Kaknja na koridi kod obitelji Tursum.

Od svari koje smo Vas propustili pitati – da li imate šta dodati što smatrate bitnim ili interesantnim, kako bi naši čitaoci mogli zaokružiti priču o Vama?

Renata: Želim pozdraviti sve čitaoce AGRO-EKO magazina, zahvalit se vama što ste me kontaktirali, da zajedno pokušamo dočarati, u malo ljepšem svjetlu, naš sport! Mnogo toga će ostati nedorečenog, nešto bitno ću možda slučajno ili baš namjerno izostavit da bi još nekada nešto pisali… Moram istaknuti da sam u ovom sportu upoznala mnoge divne ljude, stekla velika prijateljstva, naučila puno od starih uzgajivača bikova kao što su Patkovići, Bilandžije, Mušije, Škrbići, koji su bili neumorni mentori u samom početku kada je bilo najteže. Sada ima nas novokomponovanih, kako nas znaju nazvat, koji se puno trudimo i imamo veliku ljubav i želju da ovaj sport opstane i dobije zasluženu ljestvicu u državi, jer ovo je sport koji je zbližio ljude, nebitno ko je koje vjere i nacije… Pozdravila bih sve navijače naše ovim putem, posebno onu slatku dječicu koji su moji najveći fanovi, zatim uzgajivače i drage uzgajivačice bikova, naravno, dragu publiku ljubitelje korida. Pozvala bih političare naše da vide kako se družimo, kako djeca zdravo odrastaju uz ovaj sport bez droge i nasilja da se pošalje prava slika korida a ne onu koju pojedinci šalju zlonamjerno u etar! Veliku medijsku pažnju dobijam nakon koride na Čevljanskom polju 11.08. kada je novinar Dnevnog Avaza objavio članak i fotografije o meni, zatim slijede internet portali pa 24sata hrvatsko izdanje gdje izlazi divan naslov "Šaptačica bikova". VB produkcija Pale prati naše koride i druženja, snimljen je serijal koji uskoro kreće na Face TV. Produkcija Golden Girls iz Austrije snima dokumentarni film RONALDO vs. MESSI na temelju korida gdje sam u velikom angažmanu zastupljena. predviđena su 36 dana snimanja od kojih je tek desetak obavljeno.

Film MESSI VERSUS RONALDO (radni naslov) dugometražni je dokumentarac Siniše Vidovića, Austrija 2014, 52/ 90 min, koji će se realizovati uz potporu Austrijskog filmskog instituta (OFI), Austrijske Radiotelevizije (ORF), Fillmstandort Austrije (FISA), Ureda državne vlade Gornje Austrije - Uprava kulture, Cine Art Styria, kraj proizvodnje zakazan je za kraj 2014.g. Ovaj film prati protagoniste na svom dirljivom putovanju kroz čarobni svijet bosanskih borbi s bikovima. To je svijet s mitovima i herojskim pričama koji jedva da je zabilježen na filmu do sada. Na uzbudljiv, dramatičan i zabavan način ovaj film nudi novu perspektivu o svijetu, koji na zapadu jedva da poznaju, a ipak se proteže sve do njihovih ulaznih vrata. Film nam govori o još uvijek vitalnom i arhaičnom ostataku unutar modernih društava, o odnosima između čovjeka i prirode, i ujedinjujućoj moći borbe s bikovima, čija dramatična i etnička sila je sposobna da pruži trenutak ozdravljenja dubokih rana i na taj način ublažava bol koju je povijest naniijela ljudima . Kažu da su Koride donijele bosanskim narodima više mira nego Evropska Unija. Je li to istina? I ako je tako, zašto?

Još za kraj, da istaknem zadnje događaje - na temelju saveza našeg uzgajivača i ljubitelja bikova u 2013. godini su dodijeljeni pehari najboljim bikovima u tri kategorije. Na najvećem razbadanju u Vitezu u organizacji Josipa Biletića biće dodijeljen pehar teške kategoriji biku Žujica - vlasnici braća Tubić, na koridi u Kruščici koja je održana 15.09.2013., pehar srednje kategorije je osvojio bik Pasat vlasnika Rusmira Beše iz Kruščice kod Viteza, a u Visokom u aprilu prošle godine pehar lake kategorije je osvojio bik Bizon vlasnika Hitke Kučukovića! Moram spomenuti još bikove koji su u najvišem rangu - Šveđanina, Briska, Zeću, Putalja, Goluba, Jelenka, Perana, Barona, Dinga, Kukana, Cvijana, Ronija - koji su ponos uzgajivača i ljubitelja bikova!

U nastavku donosimo video priloge koji će čitaocima ovog teksta zasigurno još više približiti istinsku bit koride, kao i Renatu kao vladaricu iste uz njenu neizmjernu ljubav prema bikovima

(AGRO-EKO Magazin)