Bosnian Arabic Bulgarian English German Italian Macedonian Russian Slovenian Spanish Turkish
Как сделать потолок из гипсокартона. Как сделать подвесной потолок в доме. Какой потолок лучше сделать. Отделка ванной комнаты. Быстрая отделка ванных комнат панелями. Отделка ванной комнаты пластиковыми панелями. Кровля крыши профнастилом. Качественные материалы для кровли крыш. Крыша из мягкой кровли. Самоделки для сада. Успешные самоделки для сада своими руками. Самоделки для сада и огорода. Ванная мебель для ванной комнаты. Купить мебель для ванных комнат недорого. Заказ мебели для ванной комнаты. Бизнес малое производство. Самый малый бизнес идеи производство. Новый бизнес производство. Монтаж дверей своими руками. Быстрый монтаж входных дверей. Легкий монтаж пластиковых дверей. С чего начать ремонт квартиры. Быстрый ремонт дома с чего начать. Ремонт своими руками для начинающих.

Klikni 'Sviđa mi se' i prati nas na Facebook-u!

Šta sve zna priroda, kako i o čemu obavještava zemljoradnika

priroda i njene tajne A01Agrotehnika prirodne zemljoradnje – čime i zbog čega se ona razlikuje od primjene 'savremene' agrotehnike, zasnovane ne dubokom prekopavanju ili oranju zemljišta, na primjeni sirovog (nefermentisanog) stajnjaka, zelenog đubriva i mineralnih đubriva?!

Agrotehnika je nazvana prirodna zbog toga što se prvenstveno oslanja na prirodu, na njenom održavanju plodnosti zemlje, bez dubinskog prodiranja u nju sredstvima obrade, bez tretiranja đubrivom sa strane u obliku stajnjaka, bez primjene mineralnih đubriva. Pa, ništa se od toga ne događa u „divljoj“ prirodi, ali ona nam stalno demonstrira svoju superiornost nad nama i našim djelovanjima na zemljišta naših bašti.

Dobro je, na primjer, pogledati, poslije jakog mraza svoju 'tradicionalno' obrađenu i 'kultivisanu' baštu, i zemljište neobrađenih njiva iza ograde, da bi se uočila razlika rezultata napora baštovana i snage prirode na očuvanju života biljaka. U bašti, na 'kultivisanom' zemljištu, sve su se biljke smrzle, skovrdžale, pocrnile, mnoge su definitivno uginule. A iza ograde, na poljima, u koje čovek nije prodirao svojim moćnim oruđima i raznim đubrivima, mnogobrojne trave su žive, zdrave i raduju se svojoj sreći.

Pa, kako je to moguće, čovek se brinuo, kopao i orao, đubrio stajnjakom, posipao zemljište raznim mikro i makro đubrivima, iscrpljivao se prekomjernim fizičkim poslom, praznio svoj novčanik, a priroda iza ograde ništa od toga nije radila, ali njeni rezultati su mnogo produktivniji, nego kod marljivog baštovana?

A stvar je u tome, da se bilje na neobrađenim poljima, odumirući poslije vegetativnog perioda, prostrlo po zemlji, pokrivajući je kao ćebetom, svojim izumrlim nadzemnim dijelovima. U tim dijelovima, za vrijeme vegetacije, bilje je nakupilo, kako je tvrdio V. V. Okučajev, mnogo više organskih hemijskih elemenata, nego što je iz zemlje uzelo. Priroda, na taj način, svake godine vraća zemlji mnogo više komposta (organike), nego što je iz nje uzela.

priroda i njene tajne A02I na 'divljoj' njivi plodnost zemlje se nikada ne iscrpljuje. Ostaci biljaka na neobrađenoj njivi su hrana zemljišnim živim organizmima, koji pretvaraju te biljne ostatke u humus. Humus, sa svoje strane, nalazeći se u korjenskom sloju zemljišta, ima svojstvo rastresitosti i poroznosti, propušta u zemlju vazduh i vlagu od padavina. Istovremeno, humus zadržava oko svojih čestica vodene rastvore minerala zemljišta, od kojih biljke i crpe hranu iz zemljišnog sloja. Ovi rastvori se zadržavaju oko čestica humusa silom teže električnog naboja, koji posjeduju ove čestice. Međutim, čestice običnog zemljišta takav naboj ne posjeduju i mineralne vodene rastvore ne zadržavaju. Zato u zemljištu bez ili sa malom količinom humusa (to je karakteristika najvećeg broja bašti) vlaga i zemljišni mineralni rastvori ili slobodno odlaze u niže slojeve zemljišta ili putem zemljišnih kapilara odlaze na njenu površinu ne dolazeći do korijenja biljaka. Na površini zemljišta se formira tvrda kora od mineralnih soli, koja u unutrašnjost ne propušta ni atmosferski vazduh, ni vlagu od padavina ili od zalivanja.

Na neobrađenim poljima, kako tvrdi pedološka nauka (nauka koja izučava zemljišta), imajući hranu od organike izumrlih ostataka biljaka, živi ogromna masa zemljišnih organizama. Samo na jednom hektaru ukupna masa živih zemljišnih organizama premašuje 20 tona! To je po težini ekvivalentno stadu od 50 komada krupne rogate stoke! Možete li zamisliti kolika je snaga ovog živog zemljišnog stanovništva?

Živi zemljišni organizmi, prilikom disanja izdvajaju ugljendioksid, čiji ugljenik je osnovna komponenta sastava svih biljaka. U 'divljoj' prirodi ovaj gas, kada u zemlji ima dovoljno rastresitog humusa, slobodno prolazi iz zemlje na površinu i biva progutan od strane nadzemnog dijela biljke. Osim toga, živi zemljišni organizmi prilikom disanja stvaraju toplotu. Temperatura površine zemlje na neobrađenim poljima je 3-5 stepeni viša od temperature na 'kultivisanoj' bašti. Baš iz tog razloga kod mrazeva izvan ograde bašte, kako smo ranije naglasili, svo bilje ostane živo, a na lejama bašti ugiba ili jako strada od posljedica mraza.

Zar time priroda ne dokazuje da sve zemljišne žive organizme treba njegovati, štititi i paziti, hraniti ih i umnožavati, a ne uništavati ih oranjem i prekopavanjem (sa prevrtanjem zemlje)?

U prirodi postoji simbioza između biljaka i živih zemljišnih organizama. Biljke svojim otpacima korjenja i svojim ostacima hrane živu zemljišnu sredinu, a ta sredina, dobivši hranu od biljaka, pretvara je u humus, u organske kiseline, stimulanse rasta, antibiotike, sluz (za strukturisanje zemljišta), izdvaja iz vazduha tako dragocjen za biljke – azot, i uvodi ga u sastav zemljišnih vodenih rastvora. Zemljišni organizmi hitinizacijom (jedinjenje od kojeg se sastoji tvrdi oklop zglavkara, insekata), unose u tlo fosfor i kalijum, a razloženim organskim kiselinama rastvaraju zemljišne minerale i unose njihove hemijske elemente u vodene zemljišne rastvore. Prilikom disanja zemljišni organizmi oslobađaju ugljendioksid, koji je biljkama neophodan za izgradnju svojih tela, a kojeg je vrlo malo u atmosferi. Stvarajući disanjem toplotu, zemljišni organizmi zagrijavaju tlo i prizemni sloj atmosfere, što omogućava biljkama bolje uslove rasta i produžava aktivnu vegetaciju biljaka – ranije s proljeća i do kasnije u jesen.
priroda i njene tajne A03

Eto, šta umije priroda, tamo gdje joj se ne miješa čovek, svojim nepromišljenim aktivnostima. Čovek, koji pažljivo posmatra, primijetiće da se na neobrađenim poljima periodično mijenja sastav biljaka koje tamo rastu, jedne trave nestaju, pojavljuju se druge. Priroda ovom promjenom kao da ukazuje čovjeku da i on treba periodično da mijenja mjesta usjeva jednih ili drugih kultura. Biljke, usisavajući svojim korjenjem vodene zemljišne mineralne rastvore i porama nadzemnog dijela atmosferski vazduh, skladište u sebi sav spektar hemijskih elemenata koji su neophodni za njihov razvoj. Ovaj spektar je cijela Mendeljejeva tablica elemenata. Međutim, svaka biljka koristi za svoj razvoj i prinos samo one hemijske elemente koji su svojstveni njenoj prirodi. Baš zbog toga plodovi različitih kultura imaju različit ukus, miris, boju, oblik. Hemijskih elemenata, koji im nisu potrebni, biljke se preko korjenja i pora oslobađaju i oni odlaze u zemlju ili atmosferu. Vremenom se tih hemijskih elemenata, koji biljkama nisu potrebni, nakupi suviše mnogo u zemlji, da počinju da ometaju njihov normalan rast, razvoj i plodnost. Tada se kaže da je zemlja 'umorna'. Zemlja se umori baš od te konkretne biljke. Drugim biljkama sastav tog zemljišta biće sasvim odgovarajući. Na neobrađenim poljima priroda sama periodično mijenja sastav trava. U bašti to treba da radi čovjek, koristeći uputstva prirode.

Mnogi ljudi (među kojima i mnogi baštovani) primjećuju, na primjer, da na kraju šume, ne mnogo daleko od nje, raste najjače drveće i šiblje. A u šumskoj tjeskobi i skučenosti, to isto drveće jedva da i raste – slabašno, izduženo,tanko. Time priroda opet priča čovjeku da biljkama za rast i razvoj treba svjetlost, i vazduh koji se stalno obnavlja i cirkuliše. Takođe i što manje konkurencije za zemljišnu i atmosfersku hranu.

izvor: Poljoprivreda Niša; prilagodio: Agro-EKO Magazin


Nasumični sadržaj