Slušajući stare pčelare, pčelare u poodmaklim godinama, sa velikim pčelarskim iskustvom, i mnogo godina provedenih sa pčelama i njihove priče, povuklo me je da napišem njihova kazivanja, a pošto sam i ja jedan od takvih sa 47 godina radnog učenja.

Svaka rojeva godina donosi radost za pčelara, trenutnu ali tokom vremena dolaze ponekad razočarenja. Kod velikih rojbi nikada nema meda u izobilju, ali zato ima uvećanja pčelinjaka.

Ovo je primjer od ove godine.

Kod uvećanja pčelinjaka, dolazi do nedostatka hrane. To se mora premostiti kako prihranom i to šećernim sirupom. Ako prihranjujemo sirupom a ima polenske paše nešto smo malo premostili, a ako ne, nema bjelančevina, masti, ugljenih hidrata, vitaminima.
Med koji ima najviše ugljene hidrate, a mi ih nemamo - dajemo šećer, i dobićemo pčelu slabo otpornu na bolesti, pčelu bez imuniteta, što nije baš poželjno.

Dolaze rojevi svakojaki i svakakvi, svuda se roji. Naravno, najprije iz jakih izlaze prvaci zatim iz jakih izlaze drugi, a iz slabih izlaze prvi. Mi skidamo, srećni uvećavamo svoje pčelinjake, hvalimo se. Ali nekim rojevima znamo porijeklo vidimo da su naši po boji kojom smo obilježili maticu, i to nije stopostotno tačno. Boje po godinama kod svih su iste ko obilježava matice. Imamo i neobilježene, ali nije važno, važno je da smo ih ulovili i smjestili u košnice, nukleuse. I time postižemo uvećanje pčelinjaka.

Tu nastaju problem. Naime, iako smo riješili jedan problem - varou, šta je sa ostalim bolestima?! Koja je sigurnost? Nikakva! Nozemu sigurno ne mogu imati ili je mala vjerovatnoća, jer takve pčele napuštaju košnicu, i to ne kao roj već izlaze na eutanaziju.
Ostale su samo bolesti: američka trulež, evropska trulež - to je ono čega se trebamo plašiti.
Nemojte pomisliti da se takve pčelinje zajednice ne roje, slažem se, ali djelimično. Takve zajednice napuštaju košnice, a u čemu je razlika? Razlika ne postoji, one sa sobom nose i svoju bolest ili bolest od zajednica koje se nalaze u istom pčelinjaku.Jeste da su to bolesti legla ali prenosnici su pčele i to iz najačih pčelinjih zajednica, jer su one naklonjane da idu u grabež - pljačku.

Krečno leglo jeste bolest matice ali i ono se prenosi i unosi u pčelinjak sa rojem koji je napustio košnicu.

Da li smo dobro uradili hvatajući sve rojeve i unosili ih u naše pčelinjake – ne zna se. Neko će imati sreće i proći će bez problema, neko ne.

Šta treba činiti u proljeće? Odmah će se vidjeti, dobro razvijajuće zajednice i zajednice koje se sporo razvijaju, koje imaju nekog problema. Takvim zajednicama posvetićemo više pažnje. Prije nego što odlučimo da ih spojimo sa drugom jakom zajednicom, razmislimo da li pravilno radimo, da li je to dobro, da ne činimo još jednu grešku, grešku koja se ne ispravlja, prenosimo možda bolest na jake zajednice i bolest širimo u svom pčelinjaku.

Kazivanja su da poslije jake rojeve godine nikada se sljedeće nisu dobro pokazale. Opreznost dakle nikada nije na odmet. Zato preporučujem početnicima , kada riješe da do avgusta spajaju zajednice - da dobro razmisle u vezi slabih jer možda je nekada bezbolnije osloboditi se istih nego ih spojiti sa svojim.

(Piše: Slobodan Jevtić/AGRO-EKO Magazin)

(Redakcija AGRO-EKO Magazina zahvaljuje se ovom prilikom gdinu Slobodanu Jevtiću, dugogodišnjem pčelaru, koji nam je ustupio svoja saznanja o rojenju, kao i na dosadašnjoj saradnji)