Pšenica (Triticum sp.) ima veliki značaj u ishrani domaćih životinja. Ona se koristi u krmnim smješama, najčešće sa graškom ili grahoricama i kao takva daje vrlo kvalitetnu voluminoznu stočnu hranu pogodnu za korišćenje na više načina (svježa, silaža ili sjeno).

Pšenica ima i izvaredan agrotehnički značaj jer kao usjev guste sjetve ostavlja zemljište nezakorovljeno i vrlo dobrih fizičkih osobina. Odličan je predusjev za veliki broj njivskih biljaka jer rano tokom ljeta sazrijeva, tako da se poslije žetve pšenice zemljište može kvalitetno pripremiti za naredne usjeve.

Na Farmi Spreča posijana je pšenica krajem oktobra na 120 ha. Koristile su se ozime sorte(Balaton, Apach, Renesansa, Pobeda,Evropa) koje će se na proljeće koristiti u pripremanju sjenaže. Naravno to zavisi od vremenskih uslova, zato što mora pšenica ima 33 % suve materije da bi počela sjenaža.

Postoje tri tehnologije za pripremu sjenaže:

• presanje materijala u valjkaste ili četvrtaste bale i omotavanje bala strech folijom
• spremanje sjenaže samoutovarnom prikolicom i gaženje u trenč silose ili sabijanje u plastične vreće
• spremanje silaže u silažnim kombajnom i gaženje u trenč silose ili plastične vreće

Svaka od ovih tehnologija ima svoje prednosti, tako se ne može reći koja je idealna za savremenu farmu. To zavisi od niza faktora,kao što je veličina farme, broj grla, sastava obroka (koji veterinar odluči za životinje), udaljenosti livada od farme i moraju se uzeti u obzir još mnogi pokazatelji koji utiču na učinkovitost i troškove.

Na našoj farmi mi smo se odlučili za treći način pripreme. Kad smo utvrdili da je odgovarajući procenat suve materije, počelo je sa košenjem pšenice, zatim siliranje kombajnom, prevoz mase na farmu (najbolje je da ne bude udaljena parcela), zatim gaženje u trenč silose. Veoma je bitno da se se neprekidno vrši gaženje pšenice (anaerobni proces fermentacije) koji se odvija isključivo bez prisustva vazduha. U kombajnima za siliranje postoji spremnik u kojima se stavljaju mliječno-kiselinski inokulanti koji proizvode velike količine mliječne kiseline.

Osnovi uslov koji treba ispuniti priliom konzervisanja usjeva prirodnom fermentacijom je brzo postizanje anaerobnih uslova u silosu, te održavanje istih do trenutka hranidbe. Zbog toga biljnu masu treba provenuti i sasjeckati prije siliranja, a silos što prije napuniti i zatvoriti. Bez obzira na biljni materijal koji se silira, neizbježni su gubici hranjivih materija koji nastaju u polju, prilikom transporta, skladištenja, izuzimanja silaže iz silosa i hranidbe. Gubici su veći ako su ulaganja u silose, mehanizaciju i opremu manja. Kod dobrog provedenog postupka siliranja uobičajni su gubici do 15%, a kod siliranja bez zatvaranja silosa mogu iznositi čak 50-60%. Svaki postupak treba da se obavi pravilno, bez prekida dok se ne napuni silos i to je jedini pravilan način pravljena krmne smješe.

Osnovni cilj siliranja je smanjivanje promjena hemijskog sastava osiguravanjem anaerobnih uslova u silosu. Ti uslovi omogućuju djelovanje bakterija mliječno kiselinskog vrenja koji se nalaze u inokulantima, snižavaju PH vrijednost, time se smanjuje broj nepoželjnih mikroorganizama koji nisu tolerantni na niski PH čime je osigurano efikasno konzervisanje usjeva. Biohemijske promjene koje se dešavaju prilikom siliranja do hranidbe uključuju nekoliko faza:

• aerobna ili respiracijska
• početak aktivne faze-bakterije acetatne kiseline
• fermentacijska (aktivna faza)-bakterije mliječno-kiselinskog vrenja
• završetak fermentacije (stabilna faza)-skladištenje
• prozračivanje tokom izuzimanja silaže i hranidbe

Ova aktivnost ima prednosti,kao i nedostatke. Prednosti su: osiguranje većeg broja otkosa godišnje,može se koristiti ranijm fazama u fitofenološkoj zrelosti čime se osigurava kvalitetna krmna smješa, proces proizvodnje je u potpunosti mehanizovan, očuva relativno visok postotak karotina što djelomično štiti životinje od avitaminoza vitamina A, proizvodnja veće količine krme i obezbjeđenje velike količine proteina. Nedostaci su: visoki transportni troškovi, zbog aerobnih procesa ne može se prodavati takva krmna smješa, potrebna skuplja oprema, izvor je onečišćenja i ne smije se ispuštati u vodotokove, može imati jak miris što se mora uzeti u obzir prilikom manipuliranja sa mlijekom, postoji mogućnost trovanja ljudi plinovima, pa su obavezne mjere zaštite na radu.

Danas svaka savremena farma ne može opstati bez ovog načina pravljenja hrane. Zato je ova aktivnost veoma bitna na našoj farmi. Bez obzira kakve uslove smještaja grla imaju, one moraju imati kvalitetnu hranu da bi dale optimalnu proizvodnju mlijeka.

(Danijela Đurđić, dipl.inž.poljoprivrede / AGRO-EKO Magazin)