Bosnian Arabic Bulgarian English German Italian Macedonian Russian Slovenian Spanish Turkish

Klikni 'Sviđa mi se' i prati nas na Facebook-u!

Čičoka ili gomoljasti suncokret - korištenje u stočnoj ishrani

gomoljasti suncokretGomoljasti suncokret, jeruzalemska artičoka, topinambur, pataka, divlji krompir, slatki krompir, kartuf su još neki nazivi pod kojim je širom svijeta poznata biljka koja se kod nas zove čičoka. Ova gomoljasta biljka pripada porodici suncokreta, a potiče iz Sjeverne Amerike. U prošlosti je imala veliki značaj u ishrani ljudi, kao krmna biljka i za proizvodnju alkohola ali su vremenom ljudi izgubili interesovanje za nju. U novije vrijeme ova biljka opet nalazi mjesto kako u ishrani ljudi tako i u ishrani životinja zbog svojih hranljivih osobina, ljekovitosti i malih zahtjeva za klimatskim uslovima i njegom.

Ova biljka raste u visinu do 3,5 m formirajći jednogodišnje u početku zeljasto stablo čiji su organi obrasli dlačicama. Na sebi nosi više cvjetnih glava (sličnih suncokretovim ali manjih) širine 4-7 cm. Čičoka je višegodišnja biljka sa dobro razvijenim korijenom, razmnožava se gomoljima sličnih krtolama krompira samo nepravilnog oblika. Nadzemni dio biljke se koristi u ishrani stoke, za spremanje silaže ali i u ishrani ljudi kao zeleno povrće ili salata. Gomolji se takođe koriste u ishrani, imaju i ljekovita svojstva, imaju polisaharid inulin. Čičoka pomaže kod visokog pritiska, anemije, kardiovaskularnih oboljenja, visoke masnoće u krvi, osteoporoze, zatim normalizira probavu a veliki značaj ima i u ishrani dijabetičara jer je ona izvor fruktoze. Čičoka ima visoku energetsku vrijednost (79 kcal/100gr) , visok sadržaj vitamina (C, E, K, B1, B2, B3, B6) i minerala, bjelančevina (2 g/100 g čičoke). U ljudskoj ishrani može se koristiti kuvana ili pečena, svježa kao salata i dodatak povrću, za proizvodnju brašna a i proizvodnju rakije.

Čičoka je biljka koja se brzo razmnožava i širi. Nema posebnih zahtjeva za staništem, pogodna su joj sva tla na kojima uspjeva suncokret. Za uzgoj su pogodnija lakša tla uz pH 6-7,5, ali i na manje prikladnim zemljištima daje  dobre rezultate za razliku od drugih gajenih biljaka. Ne podnosi zadržavanje  vode, više voli prozračna tla s dobrim odvodnjavanjem. Gomolji su otporni na jako niske temperature (do -30 °C) i mrazeve te se mogu saditi od sredine novembra do sredine aprila (ukoliko vremenski uslovi dozvoljavaju). Sade se na dubinu od 6-10 cm, sa međurednim razmakom 50 – 70 cm i razmakom u redu 40 – 50 cm. Sadnja se vrši u brazde, kao i za krompir, ručno ili sadilicama u za to sitno isitnjenu i pripremljenu zemlju. Za jedan hektar potrebno je 1200 kg sadnog materijala. Zahtjevi čičoke prema đubrivima su sledeći: 100 kg/ha azota (pola se unosi kroz prihranu), 50 kg/ha fosfora i 15 kg/ha kalija. Prevelika količina azota može pospješiti bujanje nadzemnog dijela. Tokom vegetacije potrebne su jedna ili dvije međuredne obrade (kultivacija) uz prihranu radi aeracije zemljišta i suzbijanja korova.

Gomolji se vade krajem oktobra a mogu se ostaviti u zemlji pa da se vade po potrebi. Prinos podzemnog dijela čičoke iznosi 25 – 30 t/ha, dok je prinos zelene mase 20 – 40 t/ha. Stabljika i list čičoke se veoma dobro siliraju sami ili u kombinaciji sa suvom grubom krmom (slama, kukuruzovina) a silira se kao i kukuruz. Bitno je da se dobro usitni, sabije i pokrije.

Agro-Eko Magazin


Nasumični sadržaj