Zadnjih desetak godina biljka ambrozija privlači veliku pažnju naše javnosti. Razlog tome je u činjenici što je njen pelud jak respiratorni alergen te u mnogih ljudi u vrijeme cvatnje uzrokuje alergijske smetnje.

Intenzitet smetnji je različit. Mogu se javljati kao bezazleno ili neugodno peckanje i svrbež očiju i ušiju, kao peludna hunjavica s obilnom sekrecijom iz nosa, do ozbiljnih smetnji disanja. Naročito su izloženi naši poljoprivrednici koji mogu svakodnevno doći u doticaj s peludi ove biljke, posebice ako ona raste na njihovim livadama i okućnicama.

Ambrozija može narasti više od jednog metra, kao zeleno razgranato stabalce, a stabljika je kod velikih primjeraka pri zemlji debela i do tri centimetra. Ovo nije autohtona biljka našeg podneblja. Unijeta je nehotično iz Sjeverne Amerike u Evropu prije oko 130 godina ljudskim uticajem, a u naše krajeve je stigla prije pola vijeka. Stoga nije niti čudno da nema neko udomaćeno narodno ime. U literaturi se spominje ime limundžik (Domac,1994).

Poznatija je kao ambrozija, a ime potiče od njenog latinskog naziva Ambrosia artemisifolia. Pripada među korovske biljke, bez upotrebne vrijednosti. Spada u skupinu anemofilnih biljaka, koje se oprašuju pomoću vjetra, a ne preko kukaca. U tome i leži razlog da je njena pelud čest uzrok dišnih alergija. U vrijeme oprašivanja jedna biljka može otpustiti više miliona peludnih čestica koje vjetar raznosi i nekoliko desetaka kilometara daleko. Procjenjuje se da je količina od 30 čestica u jednom prostornom metru dovoljna da dovede do ozbiljne alergijske reakcije. Mjerenja količine peludnih čestica kod nas pokazuju da se u vrijeme cvjetanja može utvrditi i do 500 čestica u jednom prostornom metru.

Kako bi se izbjegle alergijske reakcije nastale ambrozijom trebalo bi u vrijeme cvatnje izbjegavati područja u kojima raste ova biljka. No, to često nije moguće. Stoga se pristupa sistemskoj borbi protiv njenog rasta u blizini naseljenih mjesta i stalna briga da se ponovno ne nastani i raširi. Poteškoća je u tome što je sjeme ambrozije vrlo otporno te u tlu ostane viabilno i više desetaka godina. Stoga je potrebno sistemsko mehaničko uklanjanje ove biljke više godina za redom u ranoj fazi rasta tj. prije nego li dođe do stvaranja sjemena. Stoga se biljke uklanjaju prije cvatnje, čime se izbjegava moguća alergizacija osoba koje rade na njenom uklanjanju. Najučinkovitije je čupanje cijele biljke s korijenom, što je jednostavno jer ima plitko korijenje. Ako se područje njenog rasta kosi to treba činiti nekoliko puta u sezoni jer se biljka brzo oporavlja i ponovno cvate. Nakon uklanjanja moguća je pojava novih biljaka jer sve sjeme ne niče istovremeno.

Ovisno o klimatskim uslovima ambrozija ne cvate svuda u isto vrijeme. U našim krajevima najčešće cvate između jula i septembra. Osobe koje su angažovane na uklanjanju ambrozije moraju poznavati njen izgled. To je jednodomna biljka, što znači da ima na istoj biljci i muške i ženske cvjetove. Na vršnim dijelovima biljke nalaze se muški cvjetovi puni peludi, a ispod njih u pazušcima listova nalaze se ženski cvjetovi. Njihovom oplodnjom kasnije nastaje sjeme.

Redovno mjerenje količine peludi u zraku te izvještavanje javnost o alergijskoj opasnosti predstavlja dobru preventivnu akciju kojom se upozorava ljude na potrebu izbjegavanja područja s povišenim koncentracijama peludi u zraku. Ako se alergija pojavi, posebno u svom težem obliku osobe sa smetnjama trebaju se javiti svome liječniku radi adekvatne terapije. Danas postoje lijekovi kojima se može prevenirati ili znatno ublažiti alergijska reakcija. Naravno, takve lijekove treba početi uzimati prije pojave peludi u zraku (prije cvatnje ambrozije) i piti ih sve dok cvatnja traje (dva do tri mjeseca). Za ovo je nužna konsultacija s liječnikom, kao i za suzbijanje već nastalih tegoba.

(Izvor: AGRO-HIT; prilagodio: AGRO-EKO Magazin)