Osnovni principi konvencionalnog i organskog sjemenarstva ne razlikuju se bitno, ali se organsko sjemenarstvo odlikuje nizom specifičnosti neophodnih da bi proizvodnja sjemena ispunila ne samo zahtjeve prema sortnom sjemenu već i prema organskim proizvodima. U organskoj proizvodnji prepoznaju se sljedeće kategorije sjemena:

Sjeme proizvedeno metodama organske proizvodnje
U ovu kategoriju spada sjeme i sadni materijal, koje se kod jednogodišnjih biljaka najmanje jedne generacije a kod višegodišnjih biljaka najmanje u dva vegetaciona perioda nalazilo u uslovima organske poljoprivrede. Sjeme i sadni materijal porijeklom sa parcele u periodu konverzije se ne računa da je proizvedeno metodama organske proizvodnje, osim u slučajevima kada je za zasnivanje takvog sjemenskog usjeva korišteno sjeme ili sadni materijal proizveden metodama organske proizvodnje. (Berenji, 2008)

Organsko sjeme
Sjeme i sadni materijal se smatra organskim ako je proizvedeno metodama organske proizvodnje, a za zasnivanje takve proizvodnje je korišteno seme ili sadni materijal koje je i samo najmanje tri godine održavano i umnožavano metodama organske proizvodnje.

Sjeme proizvedeno metodama organske proizvodnje i organsko sjeme mogu se proizvoditi i od konvencionalnih sorti, ali krajnji cilj je da se organsko sjeme proizvodi od organskih sorti.

Specifičnosti organskog sjemenarstva

Organska poljoprivreda je u poređenju sa konvencionalnom veoma mala po obimu pa su i potrebe za organskim sjemenom relativno male. Posljedica toga je mali broj proizvođača sjemena i mali izbor sorti. Uglavnom se nestašica javlja kod sjemena povrća i sadnog materijala voćaka i vinove loze. Zbog malih količina, cijene organskog sjemena su u poređenju sa konvencionalnim sjemenom veoma visoke, što utiče i na poskupljenje finalnih proizvoda organske poljoprivrede na tržištu.

Tehnologija i tehnika proizvodnje organskog sjemena je nedovoljno razrađena. U nedostatku informacija proizvođači se najvećim dijelom oslanjaju na sopstveno iskustvo što ovu proizvodnju čini visoko rizičnom i skupom. Kao posljedica specifičnosti organske proizvodnje od kojih su najvažnije zabrana korištenja sintetičkih sredstava za zaštitu biljaka protiv bolesti i štetočina u polju kao i za tretiranje sjemena, organsko sjeme često ne ispunjava one norme kvaliteta koje se postavljaju prema konvencionalnom semenu.

Vrše se istraživanja koja imaju za cilj da se razrade takve nove metode tretiranja sjemena fizičkim, hemijskim i biološkim metodama koje su u skladu sa zahtjevima organske proizvodnje. Jedno od rješenja problema kvaliteta organskog sjemena je da se organsko sjeme ili sadni materijal proizvodi izvan regiona gajenja samog usjeva. Na taj način se povećava vjerovatnoća da na tim udaljenim regionima nisu prisutne bolesti i štetočine gajene biljne vrste pa će i proizvedeno sjeme biti zdravije.

Važnost energije klijanja i klijavosti u organskoj proizvodnji je veća od konvencionalne proizvodnje. Stoga se vrše istraživanja mogućnosti povećanja klijavosti i energije klijanja organskog sjemena.

Uputstvo za gajenje organskog sjemena

Dobra obrada zemljišta je veoma važna kada je u pitanju gajenje povrća za sjeme. Zemljište ne bi trebalo da je zakorovljeno jer ga je teško suzbijati na organski način, a to će smanjiti prinose i kvalitet (prvenstveno se misli na čistoću).

Priprema zemljišta i đubrenje

Zemljište treba pripremiti tako da se obezbijedi fina struktura pogotovo kod usjeva koji imaju sitna sjemena. Zemljište treba da ima dobar vodno-vazdušni režim i da zadržava vlagu kako bi se obezbijedilo dobro nicanje, a porast bio stalan.

U svrhu postizanja veće plodnosti i manjeg rizika od pojave bolesti moguće je primijeniti:

1. Rotiranje usjeva
2. Korištenje odgovarajućeg predusjeva (leguminoze)
3. Korištenje zelenišnog đubriva (zaoravanje zelenog ili cvjetajućeg usjeva)
4. Malčiranje (slamom)
5. Korištenje komposta biljnog i životinjskog porijekla
6. Korištenje prirodnih đubriva.

• Kompost od pečuraka je u uglavnom u potpunosti đubrivo u kombinaciji sa krvnim brašnom ili brašnom od pernate živine,a koristi se uglavnom za povećavaje sadržaja azota. Sasušena krv u kombinaciji sa iverjem (strugotinom) drveta u vidu malča je pogodan za podizanje nivoa azota.
• Pepeo od sagorjelog drveta podiže nivo kalijuma
• Kameni fosfat (mljeveni) podiže nivo fosfora
• Ekstrakt morskih algi, nije đubrivo ali stimuliše rast i povećava otpornost na biljne bolesti
• Inokulacija mikroorganizmima (gljive i bakterije) kod pasulja i graška pomažu pri vezivanju azota iz vazduha
• Međusezonski usjevi kao što su zelenišno đubrivo poboljšavaju organski sastav i strukturu zemljišta a veoma dobro utiču na smanjenju pojavu korova.

Tehnike sijanja

Sjeme se uglavnom sije direktnim ubacivanjem u zemljište ili presađivanjem rasada iz zaštićenog prostora. I sjeme i rasad moraju da budu proizvedeni organski. Temperatura za sjetvu je limitirana potrebama pojedine biljne vrste koja se gaji (grašku, salati, rotkvici, cvekli, crnom luku i spanaću prijaju niže temperature pri nicanju, dok paradajz, paprika, krastavac, lubenica, dinja i plavi patlidžan rastu u uslovima toplijeg zemljišta - oko 21°C).

Razmaci između redova moraju da su takvi da obezbjeđuju nesmetan razvoj i rast biljke i cvijeta koji će dati nesmetan razvoj ploda i sjemena. Dobar razmak obezbjeđuje i dobro provjetravanje, pristup insektima, oprašivanje. Biljke koje se oprašuju vjetrom su kukuruz šećerac i spanać, a insektima se oprašuju mrkva, crni luk, kukurbitace i kupisnjače.

Korovi, insekti i gljive

Kontrola korova i štetočina veoma je važna da bi se obezbijedio visok prinos i dobar kvalitet sjemena. U proizvodnji se često dešava da insekti poslije ubiranja jednog usjeva pređu na drugi (sa leguminoza na npr. mrkvu). Drugi insekti (npr. kod kupusnjača) obrste biljku koja ostane bez lista što utiče na kvalitet sjemena. Biljne vaši su poseban problem jer izlučuju ljepljivu masu (paradajz, paprika) što umnogome otežava berbu. One su štetne jer usput šire viruse koji se teško ili uopšte se ne štite ni konvencionalnim sredstvima, a veliki i skoro nerješiv problem je kod organskih proizvođača. Sjemenski usjevi su na otvorenom polju u dužem vremenskom periodu od merkantilnih, izloženi su napadu patogena. Zabilježeni su slučajevi da patogeni napadaju i samo sjeme, tako da se može kompromitovati cjelokupna proizvodnja. Kontrola ovakvih patogena je u organskom sjemenarstvu veoma teška i zahtjeva pravilne uslove gajenja. Uklanjanje korova će pomoći da se populaciona masa insekata smanji. Jedna od prednosti je da se polja sa organskim sjemenom ne nalaze u blizini konvencionalnog sjemena.

Biološka kontrola štetočina

Još jedan od načina kontrole štetočina je biološka kontrola. Ova praksa je kompatibilna sa sistemom organske proizvodnje i ne ukljičuje primjenu hemijskih sredstava. Definicija biološke kontole bila bi smanjenje populacije štetočina korištenjem prirodnih neprijatelja.

Biološka kontrola koristi tri vrste pripodnih neprijatelja:

• Prvu grupu čine parazitoidni insekti koji legu jaja unutar drugog insekta (Aphidius calemani koja leže jaja unutar odraslih vaši)
• Drugu grupu insekata čine predatori koji jedu druge insekte
• Treću grupu čine insekti koji se hrane korovima (Hylobius transverovittatus)

Postoje patogeni poput gljiva, virusa, bakterija i nematoda koji mogu da uništavaju korove i nazivaju se bioherbicidima.

Ubiranje skladištenje i sušenje sjemena

Sjeme povrća se dijeli na dvije kategorije :

• Ono koje proizvodi mokro sjeme (paradajz, paprika, kukurbitace)
• ono koje je suho ( kupusnjače, leguminoze, lukovi, apiace..)

Metod ubiranja zavisi od vrste sjemena koja se ubira. Kada se vrši ubiranje suhog sjemena voditi računa da ne dolazi do lomljenja sjemena. Da bi se smanjilo lomljenje sjemena stabljike treba ubirati dok je još zeleno i osušiti ga na otvorenom polju. Kada je sjeme zrelo može se pokupiti ručno ili mašinski. Kod ovog načina ubiranja treba voditi računa o momentu kada će ubrana biljka dati najviše sjemena.

Zrelost usjeva kod mokrog sjemena uglavnom se određuje bojom plodova. Meso se koristi za preradu (konzumiranje), a sjeme se pere i odmah poslije toga suši. Naročito treba biti obazriv kod dinje, kako bi se omotač oko sjemena već pranjem skinuo i brzo osušio.

Dorada i čuvanje sjemena

Kada se sjeme uskladišti potrebno je vidjeti da li je potrebna neka dorada, kako bi se sjeme oslobodilo prljavštine ili ostataka stabla. Svako sjeme treba da je posebna jedinica (partija i kategorija) i treba ga čuvati na odgovarajućoj temperaturi i vlažnosti (50% i 19 °C).

Organsko tretiranje sjemena: tehnike piliranja

Komercijalna proizvodnja sjemena često pilira sjeme ukoliko je nepravilnog oblika i ukoliko je sitno. Sredstva koja se koriste u piliranju nisu usključivo biljnog porijekla i nisu dozvoljene standardima organske proizvodnje a ukoliko na sertifikatu ili deklaraciji nije drugačije istaknuto da je materijal koji se koristi za piliranje sjemena u skladu sa normama organske proizvodnje.

(Izvor: Zdrava Srbija; prilagodio: AGRO-EKO Magazin)