Bosnian Arabic Bulgarian English German Italian Macedonian Russian Slovenian Spanish Turkish

Klikni 'Sviđa mi se' i prati nas na Facebook-u!

Bolesti respiratornog sistema goveda: Parainfluenca, transportna groznica, enzootska bronhopneumonija

farma spreca junice 07Bolesti respiratornog sustava spadaju među ekonomski najvažnije bolesti govedarske proizvodnje uopće. Parainfluenca, transportna groznica, enzootska bronhopneumonija goveda/teladi su jedne od najčešćih bolesti respiratornog sustava goveda u nas, a i u svijetu uopće.

Zajednička karakteristika ovih bolesti je ta da sve počinju virusnom infekcijom koja smanjuje opću otpornost životinje i omogućuje razvoj sekundarnih bakterija, čime dolazi do pojave kliničke slike bolesti. Bolest može zahvatiti cijelo stado. Ovisno o kliničkoj slici bolesti, liječenje traje 5 dana u lakšim, a u težim slučajevima i do 14 dana. Virus sam po sebi ne uzrokuje pojavu teške bolesti, ali u kombinaciji sa sekundarnim infekcijama može doći do teških komplikacija, tj. uginuća, koja su, ako ih bude, posljedica teških komplikacija zbog sekundarnih infekcija.

Štete nastaju zbog:
1. smanjenja prirasta ili produkcije mlijeka,
2. slabijeg iskorištavanja hrane,
3. troškova liječenja oboljele životinje,
4. povećanja klaoničkih otpadaka i
5. prinudnog klanja.

VIŠE FAKTORA POJAVNOSTI

Enzootska bronhopneumonija je multikauzalna bolest (potrebno je više faktora istodobno da bi se bolest pojavila). Faktori koji pogoduju pojavi bolesti mogu se svrstati u tri skupine:
1. Mikroorganizmi (virusi, bakterije, plijesni, kvasci)
2. Fizikalni faktori (temperatura, vlažnost, ventilacija, plinovi)
3. Uzgojni (transport, prenatrpanost objekta, genetska i fenotipska neujednačenost, različite dobne skupine u istome stadu, greške u hranidbi, nepoštivanje načela “all-in-all-out”).

Sumnju na bolest pobuđuje sezonski karakter – u jesen, zimi i na početku proljeća ili faktori potrebni za njezinu pojavu – transport, uvođenje novih životinja u stado, držanje velikog broja životinja u malom prostoru, promjena hrane i dr. Topao i suh, hladan zrak izravno smanjuje lokalnu otpornost prednjeg dišnog sustava prema lokalnim infekcijama i mogućnost odupiranja kolonizaciji patogenih mikroorganizama.

SIMPTOMI BOLESTI

U zahvaćenom stadu pojavljuju se novi slučajevi svakoga dana. Klinički simptomi variraju, ovisno o pojedinim životinjama i starosti životinja. U lakšim slučajevima životinje iskazuju lagane znakove bolesti, apetit je smanjen, mliječne životinje daju manje mlijeka, katkad imaju hunjavicu, a ozdravljenje je spontano. U nešto težem obliku pojavljuju se znakovi zarazne bolesti, utučenost, povišena temperatura, apetit je značajno smanjen.

Iscjedak iz nosa je bistar, nema ga u većim količinama, a katkad je popraćen suzenjem. Disanje je ubrzano, a kontrakcije buraga su smanjene. Ako su životinje dobro njegovane, u tom stadiju nema bakterijskih komplikacija, temperatura se vraća na normalu i za otprilike 7 dana životinja ozdravi. U najtežem, akutnom obliku, životinja je apatična i febrilna. Temperatura se brzo podigne do 40-42° C, iscjedak iz nosa je bistar i na početku nije obilan, prati ga suzenje, kašlja nema, disanje je ubrzano 35 do 100 udisaja u minuti.

Bolest se razvija prema bronhopneumoniji, životinja stoji nepomično, spuštene glave, ispružena vrata, nosnice su raširene, diše na usta i isplazi jezik. Životinja se teško i nerado pokreće, a pri pokretu pokazuju bolnost. Opće stanje životinje je vrlo slabo, iscjedak iz nosa je mutan, s primjesama gnoja.

PROFILAKSA ŠTO RANIJE

U cilju održavanja povoljnog zdravstvenog stanja goveda na utjecaj respiratornih infekcija, profilaksa bi se trebala provoditi što ranije (od gravidnosti pa nadalje). Moguće je provoditi specifičnu imunoprofilaksu komercijalno dostupnim vakcinama, ali sama vakcinacija ne može biti nadomjestak za ostale mjere koje se moraju provoditi. Pogrešna prehrana krave može rezultirati nedostatkom vitamina A i bakra u tek oteljene teladi. Treba osigurati da telad na vrijeme posiše kolostrum jer njime dobiva specifična protutijela koja se mogu resorbirati samo u prvih 24 do 36 sati života. S vremenom koncentracija imunoglobulina u kolostumu pada.

Prilikom stvaranja većeg stada teladi iz nakupa treba odmah izlučiti onu koja po kondiciji, težini, dobi, genetskoj osnovi ili općem zdravstvenom stanju nije sposobna za daljnji uzgoj, tov ili reprodukciju. Transport treba organizirati u najpovoljnijim uvjetima, po mogućnosti ne transportirati na velike udaljenosti, osobito u nepovoljnim vremenskim prilikama. Svaku zatvorenu aglomeraciju teladi treba popuniti što je moguće brže i sa što ujednačenijom teladi s obzirom na težinu, dob, pasminu i porijeklo. Tako nastalu aglomeraciju treba držati na okupu sve do završetka proizvodnog ciklusa, a novi ciklus započeti u čistim, dezinficiranim, “odmorenim” (od 14 do 21 dan razmaka između pojedinih turnusa) prostorijama s potpuno novom teladi (sustav “all-in-allout”).

Staja mora biti bez prašine, s dovoljno svježeg zraka i prostora. Jednako je važna i odgovarajuća ventilacija i izmjena zraka. Prvih sedam dana poslije otkupa hrani treba dodati vitaminsko-mineralne dodatke. Time se ublažuju stresovi nastali novim uvjetima života.

Uz stalni zdravstveni nadzor nad životinjama treba kontrolirati mikroklimatske pokazatelje: temperaturu, vlagu i koncentraciju amonijaka. Na velikim gospodarstvima treba osigurati prostor za izolaciju oboljelih životinja.

U svakom slučaju, ako se pojave smetnje u respiratornom sustavu, a opće stanje životinja se pogoršava, potrebno je pozvati veterinara koji će postaviti radnu dijagnozu i započeti s terapijom.

(Vanja Fabijan, AGRO-HIT)


Nasumični sadržaj