Poljoprivredni standardi: GlobalG.A.P. - dobra proizvođačka praksa
Šta je poljoprivredni standard?
Standard predstavlja dokument koji propisuje pravila, smernice ili karakteristike za proizvod ili servis i proizvodni proces. Standardi se odnose na pitanja kvaliteta, bezbednosti hrane, tehničkih zahteva, pravila pakovanja, pa sve do raznih etičkih, ekoloških i socijalnih pitanja. Važnost standarda se ogleda kako u lokalanoj tako i međunarodnoj trgovini u svim delovima lanca snabdevanja, kao i značaj u boljem funkcionisanju tržišta.
Prema svojim namenama i oblasti poljoprivrede koju regulišu postoji više različitih standarda, kao što su IP/IPM, GlobalGAP, HCCP, ISO, BRC, IFS, PGI/PDO, Halal, Kosher.
Šta je GlobalG.A.P?
GlobalG.A.P. je standard čija je svrha da pruži uverenje da hrana koja je proizvedena na farmi, ima minimalan uticaj na životnu sredinu, smanjenu upotrebu hemijskih inputa i da obezbeđuje odgovoran pristup za dobrobit i sigurnost radnika kao i dobrobit životinja.
Prva verzija standarda, bila je poznata pod imenom EUREPG.A.P., izdata 1997. godine pod inicijativom trgovaca koji su članovi Euro-Retailer Produce Working Group (EUREP). Cilj ovog standarda je bio, da se usled povećanja brige za bezbednost proizvoda, očuvanje životne sredine i dobrobit radnika, razvije sistem upravljanja kvalitetom za primarnu poljoprivrednu proizvodnju odnosno Dobru Proizvođačku Praksu (G.A.P - Good Agricultural Production), sa akcentom na integrisano upravljanje biljnim proizvodima i na dobrobit radnika.
2007. godine EUREPG.A.P se proširuje u obimu, postaje međunarodno priznat od strane trgovaca. Ime se menja i standard dobija ime GlobalG.A.P.
Ciljne grupe
GlobalG.A.P. je privatni standard koji predstavlja komunikaciju između poslovnih partnera (business-to-business B2B). Standard je fokusiran na primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Sam standard obuhvata opštu proizvodnju, stočarsku proizvodnju, akvakulturu, proizvodnju voća, povrća, kombinovanih useva, kafa, čaj i hortikulturu.
Značaj uvođenja standarda
Proizvođačima omogućuje efektivniju i efikasniju proizvodnju, zatim povećava konkurentnost farme/gazdinstava/preduzeća na svetskom tržištu, uklanja barijere internacionalne trgovine, omogućava efikasno uvođenje novih tehnologija i proizvoda, povećava profit. Sa druge strane prednosti za potrošače se ogledaju u sledećem: obezbeđuje se snabdevanje stanovnika zdravstveno bezbednim prehrambenim proizvodima i redukuje pojava bolesti izazvanih hranom, kao i princip sledljivosti, što potrošačima pruža informaciju o poreklu proizvoda, odnosno proizvođaču.
(Autor: MSc Ivana Trifković / AGRO-EKO Magazin)
{facebookpopup}