Do sada smo trebali ubirati plodove od naših pčela,ali to se nije dogodilo ove godine. Gledajući globalno, pčelarstvo u ovoj godini je na ogromnom gubitku, kako zbog bespašnog perioda i velike gladi na pčelinjicima koji napravi kiša, tako i poplave koje su odnijele mnoge košnice u nepovrat. Pčelarstvo je pretrpjelo velike štete i broj košnica se smanjio, što je neminovno, na veliku štetu pčelara.

Mi smo svjesni da bez pčela nema ni života, zato treba svaka pčelarska organizacija da apeluje svom ministarstvu za pomoć za očuvanje pčelarstva, jer su pčele te koje donose milionske dobiti svojim oprašivanjem,

Sada moramo da se posvetimo više pčelama da bi ih pripremili za zimovanje, a od nas zavisi kakve će nam zajednice ući u zimu. Prije početka bilo kakvog rada oko košnica provjerite pojilice - svakodnevno svježa i čista voda su preduslov za zdravu pčelu. Unošenjem čiste vode i lepezanjem krilima pčela rashlađuje košnicu. Sljedeće je borba protiv varoe. Ako smo postavili apigard do 15.jula ili smo uradili tretman nekim dozvoljenim sredstvom onda smo veliki posao obavili što se tiče borbe protiv varoe, pčela će nam biti oslobođena krpelja u velikoj mjeri tako da možemo u avgustu očekivati zdrave pčele, koja će ući u zimu i dočekati proljeće. Prvi posao na pčelinjaku biće obavljanje detaljnog pregleda svih pčelinjih zajednica radi utvrđivanja njihovog zdravstvenog stanja, kvaliteta matica na osnovu legla i količine hrane.

Kod količine hrane treba posvetiti veliku pažnju - moramo pčele dohraniti i to šećernim sirupom, ne čekajuću kasniji period, treba prihranjivati dok ima unosa polena i iskoristiti ljetne pčele da kasnije ne trošimo zimske, a ujedno šećer kao energentska hrana treba da dobije polena da bi hrana bila proteinska, od koje će se rađati zdrave i dugovječnije zimske pčele.

Prosječno svaka zajednica treba da ima od 15- 20 kg hrane u plodište ili u korpuse koji ulaze u zimu u zavisnosti od tipa košnica (neću obrazlagati zašto jer je to svima jasno, op.a.) ujedno i raspored hrane treba da je pravilno raspoređen. Kada su ti parametri zadovoljeni, onda su nam zajednice spremne i jake za ulazak u zimu. Kod pregleda odmah sve ramove iz centralnog dijela iz kojih nije izašlo dvije-tri generacije legla premještamo na bočne strane, jer u nove ramove teže matica polaže jajašca, a i hladniji su za zimovanje, a ramove sa pergom i medom približavamo centralnom dijelu. Kada se naiđe na zajednicu sa lošom maticom ista se mijenja, ili se spaja sa nekim od nukleusa koji u sebi imaju mladu maticu i to preko novinskog papira.

Spajanje slabih društava, odnosno društava sa nedovoljnim brojem pčela radilica, takođe je jedan od bitnih radnji koje treba izvršiti u ovom mjesecu. Ako se ima u vidu da matica u avgustu i septembru položi ukupno 15000-20000 jaja, iz kojih će se izvesti isto toliko pčela, i da je taj broj pčela možda dovoljan da društvo nekako prezimi, ali nikako dovoljan da se od takvog društva očekuju visoki prinosi, onda pčelar mora da preduzme određene mjere radi ojačavanja pčelinjih društava i da sa jakim društvima uđe u zimski period.

Ako pčelinje društvo zauzima pet (ili manje) ulica, ono je slabo i ne može samostalno da preživi. Zato slabo društvo s jeseni treba pripojiti (preko novine) jačem društvu, uzeti maticu iz lošijeg prije spajanja, ali uslov je da su zajednice zdrave, nikako bolesne ne pripajati sa ni jednom zajednicom jer ćemo bolest samo prenijeti. Pošto je avgust mjesec poznat po tome da ima slab unos nektara ili ga uopšte nema, a mi moramo spremiti što više pčele od 15.avgusta do 15.septembra, moramo vršiti stimulativno prihranjivanje pčelinjih društava i izvođenje što većeg broja mladih pčela jer je to praktično najvažniji posao na pčelinjaku avgusta mjeseca. Samo zdrava i jaka pčelinja društva sa oko 25000-30000 pčela mogu uspješno da prezime i dočekaju prvu pčelinju pašu.

Stimulativno prihranjivanje treba vršiti sve dok se ne obezbijedi dovoljna količina rezervne hrane.Stimulativnu prihranu možemo vršiti na dva načina: 1. stavljanjem punih ramova meda u zbijeg, 2. stimulativna prihrana šećernim sirupom. Prihrana medom je bolja po pčele, ali ove godine nema meda te se prihrana se mora vršiti i šećernim sirupom. Stimulativnom prihranom matice mogu povećati polaganje jajašca i do 30% što je dobro za pripremu zajednica za zimu. Stimulativnu prihranu treba raditi obazrivo ako ima dovoljno meda u košnicu da ne dođe do blokade matice.To se odnosi na pčelare kod kojih će možda biti medljike ako ne budu padavine.

Treba obratiti pažnju kod davanja šećernog sirupa - davati od 200 do 300 gr dnevno ili svaki drugi dan. Mora se obratiti pažnja naročito na pčelinjake koji su na većim nadmorskim visinama gdje može imati unosa medljike, ako je ima istu moramo iscijediti, a umjesto nje dodati med ali svoj koji je zdrav, a ako nemamo med - mora se dodati šećerni sirup I to kao glavna hrana koju će pčela preraditi i spremiti za prezimljavanje.

Na medljici pčele teško mogu prezimjeti jer sadrži znatne količine nesvarljivih materija, a pošto pčele zimi ne mogu redovno da izlijeću na pročišćavanje, to se nesvarljive materije gomilaju u probavnim organima pčela radilica , pa dolazi do oboljenja i proliva, gdje mogu uginuti i cijele pčelinje zajednice. Zato je preporuka pčelarima koji očekuju medljiku da medišta drže na košnicama, a da su im plodišta puna meda, primorati pčelu da nektar medljike unose u medišni dio. Medljika će se kasnije ukloniti - svi sa iskustvom znaju najednostavniji način, u slučaju da je ima malo ako dajemo šećernog sirupa u istoj količini koliki nam je i unos, tada pčele mogu i zimovati na takvom medu.

Kako ćemo pakovati tijela zavisi od tipa košnice i sistema kojim se radi tako da tu pravila nema, najbitnije je da se med, medne kape nalaze iznad klubeta koje će se stvoriti u zimu. To se odnosi za nastavljače gdje pčele idu u visinu, za pološku bitno je zajednicu zazimjeti sa visokim mednim kapama koje trebaju biti minimalno 15cm visine. Čak se praktikuje da se polumedište sa medom stavi ispod plodišta kod nastavljača određenog tipa DB LR gdje bi pčela podizala med u plodište tokom avgusta i do polovine septembra, to bi imalo za cilj stimulativne prihrane i povećanje medne kape kod izlaska pčela iz ćelija vršila bi se dopuna i pravilan razmještaj u pčelinjoj zajednici, podizanje meda u plodište pčela će odrediti prema potrebi, čak može ostati i ispod med koji će čekati proljeće.

Tu smo stvorili još jednu pogodnost - podigli smo plodište više od podnjače, tako da smo stvorili bolji uslov za prezimljenje. Opet napominjem - ovo zadovoljstvo imati će mali broj pčelara. Zaključićemo sljedećim komentarom: naš rezultat u vezi hrane možemo vidjeti odokativno i da procjenimo potrebnu količinu koja ne smije biti manja od 15-20 kg hrane. Ali ono što nema ispravke o kvalitetu izležene pčele je koliko smo skinuli varou – znati će se kada se bude radilo oksalnom kiselinom tokom zime, što manje opalih varoa je veći uspjeh i naša posvećenost tokom jula na smanjenju varoe i ulaskom zdrave pčele u zimu. Srećno prezimljenje!

(Redakcija AGRO-EKO Magazina zahvaljuje se ovom prilikom gdinu Slobodanu Jevtiću, dugogodišnjem pčelaru, koji nam je ustupio svoja saznanja o ovoj temi, kao i na dosadašnjoj saradnji)

(Piše: Slobodan Jevtić; prilagodio: AGRO-EKO Magazin)

VEZANI TEKSTOVI:

Ram građevnjak - način borbe protiv varoe

Kako postati pčelar - početnik (I dio)

Kako postati pčelar - početnik (II dio)

Kako postati pčelar - početnik (III dio)

Lažne matice i matice trutuše: Kako postupiti i izbjeći štetu po pčelinju zajednicu

Od starog saća do satnih osnova

Moguće posljedice rojeve godine

Prirodno rojenje pčela kao način uvećanja pčelinje zajednice