Sadnja  salate za jesenju upotrebu upravo počinje sada. Zelena salata (Lactuca sativa L.), jednogodišnja biljka iz familije glavočika (Asteraceae), gaji se zbog ukusnog lišća i glavica. Prijatan ukus salate potiče od laktucina – mliječnog soka koji otvara apetit i pomaže varenje. Svježa salata sadrži: ugljene hidrate (2,5%), protein (1,2%), ulja (0,2%), celuloze i minerala oko 0,5%, a od minerala najbogatija je kalijumom. Pored kalijuma svježa salata sadrži kalcijum, gvožđe, mangan, magnezijum, jod, kobalt, nikl, silicijum i bakar. Od vitamina najviše ima vitamina S, karotina, vitamina grupe V i nešto manje vitamina E.

Zbog mogućnosti gajenja tokom cijele godine i kratkog vegetacionog perioda (35-90 dana), interes proizvođača za gajenje ove povrtarske kulture raste, posebno u područjima povrtarske proizvodnje nadomak velikih gradova. Vrstu i tip salate za gajenje određuje želja potrošača u određenom regionu gajenja. Kod nas je u proizvodnji najzastupljenija glavičasta salata mekih listova ili sorte sa puterastim, mekim listovima tzv. maslenke.

Kod proizvodnje salate u jesenjim rokovima sjetva se obavlja od polovine avgusta do polovine septembra za gajenje salate u zaštićenom prostoru i od polovine jula do treće dekade avgusta za gajenje na otvorenom. Najvažniji uslov za uspješno gajenje je pravilni odabir sorti. Za gajenje u ovim rokovima treba birati ozime forme salate i to u zavisnosti od načina sadnje da li se radi o sadnji na otvorenom ili u zaštićenom prostoru izabrati adekvatnu sortu.

Sije se iz naturalnog ili piliranog sjemena. Veoma važni su i temperaturni uslovi. Optimalna temperatura za klijanje i nicanje salate je 15-18°C, a posle nicanja 12°C. Temperature preko 20ºC nepovoljne su za prinos jestivog dijela. Temperture niže od 6ºC u vrijeme nicanja ili sadnje rasada djeluju nepovoljno na razvoj biljke, pa se dobijaju manji prinosi i slabiji kvalitet. Salata traži dosta svjetlosti i vlage i od ovih uslova zavisi kvalitet glavice. Optimalna relativna vlažnost vazduha iznosi 75-85%, a zemljišta 70-75% od poljskog vodnog kapaciteta.

Salata je zahtjevna prema tipu i plodnosti zemljišta. Ne podnosi siromašna, teška i kisela ili alkalna zemljišta (optimalna pH od 6,5-7,5). Salatu treba gajiti u plodoredu, a dobri predusjevi bili bi: paradajz, crni luk, može i mrkva.

Loši predusjevi za salatu bili bi celer i peršun. Sjeme se sije u saksije (kontejnere ili hranljive kocke) ili gajbice. Sije se jedna semenka u jednu ćeliju ili u kocku natopljenu vodom, a zatim je pokrivamo tankim slojem komposta, pomiješanog sa zemljom i pijeskom. Sjetva u gajbicama je najmanje preporučljiva zbog guste sjetve, pa tokom rasadnog perioda dolazi do oštećenja korijena. Sjetva u gajbicama ili hladnim lejama obavlja se u redive sa 1-3gr/m2 leje.

Za jesenju i zimsku proizvodnju zalivanje je rjeđe 3-4 puta nedeljno bitno je da podloga ne bude suva. Proizvodnja rasada traje 4-5 nedelja. Sjeme se sije 25-30 dana prije planiranog roka sadnje na stalnom mjestu. Ukoliko se salata gaji u hranljivoj podlozi, koja već sadrži đubrivo rasad treba  prihraniti jednom do dva puta pred kraj proizvodnje rasada. U ovom periodu biljke treba đubriti đubrivima koja imaju povećan sadržaj fosfora NPK= 10:30:20 ili 8:16:24.

Rasad treba provjetravati zbog održavanja optimalne temperature, polivati, kaliti pred rasađivanje i sjenčiti. Održavanje optimalne temperature postiže se provjetravanjem i orošavanjem. Kaljenje se obavlja sve dužim provjetravanjem i spuštanjem temperature. Pri proizvodnji rasada u ljetnom periodu sjenčenje je obavezno.

(Izvor: AGRO INFOTEL; Prilagodio: AGRO-EKO Magazin)

{facebookpopup}