Ekološki proizvodi proizvedeni su sukladno Uredbama EU, Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda RH, pratećim Pravilnicima i njihovim izmjenama i dopunama. Pravo prodaje i deklariranja proizvoda pod nazivom ekološki imaju samo oni koji se proizvode i prerađuju sukladno spomenutoj regulativi, sustavno su praćeni, za proizvodnju posjeduju potvrdnicu i kao takvi su upisani u ekološki upisnik.

Najviše zabluda vezano je uz terminologiju bio/eko i organski, što su zapravo sinonimi, no u Hrvatskoj se uvriježeno koriste termini eko proizvod i eko uzgoj, dok je u inozemstvu najčešći izraz organic ili biologisch. Jedna od čestih zabluda kod hrvatskog potrošača jest što misli da je sve što je domaće i ekološko. Tome pridonose i kumice na tržnici koje stalno viču da imaju ekološke proizvode, no onda se ispostavi da zapravo nemaju certifikat pa prema tome to nije ekološki proizvod.

Što je to zdrava hrana?

Pojam zdrava hrana predstavlja nespretan i nepravilan izbor riječi, jer prema "Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica", svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi, u suprotnom, ne smiju biti dostupni potrošaču, odnosno, moraju biti uklonjeni s prodajnog mjesta.

Pravi eko proizvod mora imati certifikat da ste se na svom imanju u preradi, skladištenju i uvozu pridržavali svih pravila koja nalažu odredbe zakona. Osim toga, to znači da je proizvodnja nadzirana – odnosno proveden stručni nadzor, da je nad njim provedena kontrola, za ekološke proizvode obavezan je stručni nadzor najmanje jednom godišnje, proizvod mora biti bez GMO-a, bez ionizirajućeg zračenja što je strogo zabranjeno, i bez sintetičkih tvari za poboljšanje rasta biljaka i životinja, i najmanje 95% sastojaka iz eko proizvodnje.

No, i preostalih 5% mora biti dozvoljeno – što je propisano pravilnikom – dodaci hrani, postoji popis tvari dozvoljenih u eko proizvodnji. Oni se mogu koristiti i iz konvencionalne proizvodnje, ali samo ako su dozvoljeni. Dakle tih 5% ne može biti bilo što, već s popisa pravilnika o preradi i skladištenju ekoloških proizvoda. Ako neki proizvod ima 70% ekoloških sastojaka, to nije eko proizvod, već se samo na deklaraciji može navesti da je jedan od sastojaka npr; šljiva iz ekološkog uzgoja.

Zadruga za dobru ekonomiju

Potrošači trebaju biti upoznati šta je to ekološki proizvod i kako to mogu prilikom kupnje provjeriti. Ekološki proizvod koji je reguliran Zakonom, mora imati eko markicu i certifikat, potvrdnicu, sa vrstama i količinom proizvoda. Svaki kupac ima pravo tražiti na uvid potvrdnicu.

OPG Mladen Mihaljević u Dalju ima ekološki nasad voća na 4 ha, jabuke, marelice, višnje. Cijelo domaćinstvo je uključeno u rad na OPG-u. Svoje proizvode prodaju poznatim kupcima i na sajmovima. Alma Mihaljević iznijela nam je probleme s kojima se susreću u praksi.

"Osnovana je Zadruga za dobru ekonomiju, a glavni problem je zaštita ekološkog proizvođača. Svašta se prodaje pod ekološkim proizvodima, ljudi nisu upućeni. Po površinama ima malo ekološke proizvodnje, a proizvoda puno. Potrošači trebaju biti upoznati šta je to ekološki proizvod i kako to mogu prilikom kupnje provjeriti. Organizira se puno sajmova sa ekološkim nazivom, a na njima su prisutna samo jedan, dva ekološka proizvođača. Pozdravljaju ekološku tržnicu.

Grupe solidarne razmjene (GSR) i solidarne eko grupe (SEG)

Osnovane su grupe solidarne razmjene iz kojih je jedan dio prešao u solidarne ekološke grupe, SEG, koji su organizatori ekoloških solidarnih tržnica i po tome se razlikuju, jer sami organizatori vrše kontrolu nad proizvodom. SEG se povezuje kroz Hrvatsku, imaju dobru komunikaciju sa proizvođačima. Radi se balans; ako u određenom trenutku jedan SEG ima višak proizvoda, stavlja se na raspolaganje u druge dijelove Hrvatske.

Ekološki proizvođači su jedino tu trenutno zaštićeni. SEG-ovi organiziraju tržnice, a štandovi su besplatni. Prisutni su u Osijeku, Rijeci, Puli, Višnjanu i Rovinju. Solidarne ekološke grupe imaju oštar pravilnik, organiziraju se proizvođači jednom tjedno, poslije podne da su dostupni potrošaču. Unaprijed dogovaraju količine, važna je kontrola i solidarnost. Organiziraju i humanitarne akcije. Proizvodi na tržište dolaze u različito vrijeme te je potrebno organizirati dogovorenu proizvodnju. Potrebno je educirati proizvođače, što je prirodno i zdravo, ekološko, što je to i što donosi.

Važnost je prehrambeni suverenitet, registrirani proizvođači i prava potrošača. Zadruga je novonastala u razvoju, dijeli se na 3 razine: energija, gradnja i hrana, potreba za dobrim idejama, inicijativa za zdravom, solidarnom ekonomijom, širenje proizvodnje i potrošnje. Zadruga je za osjetljive skupine, kako pomoći. U planu su SET tržnice, solidarne, kontrolirane u terminu koji svima odgovara."

Potrošači sve više traže upravo eko proizvode, a s ovom oznakom će to biti i lako provjerljivo. Potražnja je, u Europskoj uniji, pa i Hrvatskoj, veća od ponude.

(Autor: Renata Dragović)