Facelija- Phacelia tanacetifolia je jednogodišnja biljka porijeklom iz Kalifornije (SAD). U Evropu se početkom 19.vijeka pojavila kao ukrasna i medonosna biljka.

Može se gajiti kao jara, ozima ali i kao postrni usjev. Na ovom geografskom području može se gajiti kao ozimi usjev jedino ako su blage zime.

Gaji se zbog obilnog i dugog cvjetanja, kao ukrasna ili medonosna biljka. Može se gajiti i zbog proizvodnje zelenišnog đubriva, silaže, sijena, zelene krme... Facelija se takođe smatra nematocidnom biljkom pa je veoma pogodna za očuvanje pedohigijene tla. Takođe se facelija u zadnje vrijeme gaje za akumulaciju azota, za tu svrhu se sije kao postrni ili naknadni usjev, jer tokom svoje vegetacije usvaja oko 150 kg azota po jednom hektaru. To je moguće zato što za relativno kratko vrijeme formira nadzemnu biljnu masu (3-5t/ha suhe mase).

Zbog visokog sadržaje azota poslije zaoravanja izuzetno brzo se razgrađuje u zemljište. Nema posebnih zahtjeva u proizvodnji, može na svim tipovima zemljišta. Zbog sitnog sjemena zahtjeva dobro pripremljeno zemljište, a sije se na dubini od 1.5 do 2 cm u redove na razmak od 20 cm. Facelija je specifična po osobini da je klijanje sjemena inhibirano sunčevim svjetlom, zbog čega ono ne smije da ostane na površini. Za sjetvu se obično koristi od 5 do 10 kg sjemena po ha.

Jedna od najznačajnijih vrijednost facelije je njena duga i obilna cvatnja koje traje i do mjesec dana. Stoga je facelija značajan izvor nektara i polena za pčele. U toku vegetacije može osigurati od 100 do 450 kg meda po ha. Produkcija nektara varira u zavisnosti od vremenskih prilika, te su optimalne temperature od 16 do 24 sepeni.

(izvor: PSSS / prilagodio: Agro-Eko Magazin)