Belgijska polarna stanica „Princeza Elizabeta“ je prva istraživačka polarna baza na Antarktiku konstruisana na principima održivog razvoja.

To znači da je stanica izgrađena od ekoloških materijala, a energetske potrebe zadovoljava isključivo energijom sunca i vjetra. Pored toga, stanica je izgrađena tako da podržava održivo upravljanje otpadom, zbog čega je nazivaju i prvom antarktičkom istraživačkom stanicom koja uzrokuje minimalnu stopu zagađenja.

Polarna "Princeza Elizabet" nalazi se na istoku Antarktika, na planinskom grebenu Utsteinen, koji se nalazi na području norveške antarktičke regije „Dronning Maud Land. Sma Baza je dobila ime po belgijskoj princezi Elizabeti, a svečano je otvorena 15. februara 2009. g., kao završni dio obilježavanja 4. Međunarodne polarne godine.

Izgradnja polarne stanice princeze Elizabete bila je logičan nastavak jačanja već postojećih veza između Antarktika i Belgije. Od istraživačkih projekata kojima se trenutno bave naučnici u polarnoj stanici treba istaći aktualno istraživanje klimatskih promjena, zatim projekt procjenjivanja antarktičke morske bioraznovrsnosti, te istraživanje o deformacijama u Zemljinoj kori.

Iako je cijeli objekt izgrađen u periodu od 2007. do 2008. g., već 2004. g. odabran je lokalitet gradnje na planinskom grebenu Utsteinen iz razloga što ova pozicija na prirodan način onemogućava zatrpavanje objekta snijegom, te mu omogućava I kvalitetnije korištenje energije vjetra i sunca.

Smještena usred antarktičkog krajolika i na udaljenosti od samo 200 kilometara od mora, stanica se nalazi na jedinstvenoj poziciji za provođenje raznih istraživanja, od mikrobiologije do meteorologije. Iako temperature na Antarktiku mogu varirati od – 50ºC do – 5ºC, stanica je izgrađena na način da se prilagodi zadanim klimatskim i vremenskim uslovima, pa tako svoj aerodinamični oblik koristi za pokretanje turbina vjetrenjača koje proizvode potrebnu energiju za njeno održavanje.

Stanica se dijeli na gornji i donji dio. U njenom gornjem dijelu nalazi se glavni dio stanice u kojem borave znanstvenici, dok se u donjem nalazi spremište za vozila i ostalu tehničku opremu. Površina tehničkog prostora koji nije namijenjen za boravak iznosi 1500m², dok glavni dio stanice ima površinu od 400m² - što znači da u bazi može boraviti od 25 do 40 ljudi.

Uprkos svim prednostima baza se može koristiti samo od novembra do februara, to jest za vrijeme polarnog dana, a nakon svake zime po povratku, istraživači stanicu moraju očistiti od velikih količina snijega.

Ukoliko želite biti redovno informisani o sadržajima AGRO-EKO Magazina, podržite nas Vašim like-om na naš FB Funpage. Hvala!