Bosnian Arabic Bulgarian English German Italian Macedonian Russian Slovenian Spanish Turkish

Klikni 'Sviđa mi se' i prati nas na Facebook-u!

Više od polovine površinskih voda EU su ispod nivoa „dobrog“ ekološkog statusa

ekoloski status voda ilu 131afZagađenje i fizičke promjene voda još uvijek utiču na ekologiju mnogih evropskih jezera, rijeka, prijelaznih (tranzicionih) i priobalnih voda. Ovi problemi će spriječiti da vodna tijela dostignu „dobar“ status do 2015. godine, cilj koji je postavljen Okvirnom direktivom o vodama (EU Water Framework Directive).

Pod pojmom prijelazne površinske vode, a u skladu sa članom 2. Okvirne direktive o vodama misli se nacjelinu kopnenih voda blizu riječnih ušća koje su zbog blizine priobalnih voda djelimično slane. Drugim riječima, prijelazne vode se pojavljuju izmedju slatkih i priobalnih voda, a na granici sa slatkom vodom u gornjem dijelu vodenog toka salinitet je veći od 0,5 ‰ (promila)1.

Izvještaj „Evropske vode – procjena statusa i pritisaka“ (‘European waters - assessment of status and pressures’) analizira stanje 104 000 rijeka, 19 000 jezera, 4 000 prijelaznih i obalnih voda koje su zemlje članice EU prijavile u skladu sa Okvirnom direktivom o vodama i Planovima upravljanja riječnim bazenima (River Basin Management Plans). Izvještaj je objavila Evropska agencija za okoliš (EEA) u novembru 2012.godine. Lansiran je podudarajući se sa predstavljanjem dokumenta „Šematski plan za očuvanje evropskih vodnih resursa Evropske komisije“, koji ima za cilj poboljšanje implementacije postojećeg vodnog zakonodavstva i ukazivanje mogućnosti za daljnje politike poboljšanja.

Autori izvještaja su zaključili da se vodna tijela poboljšavaju, ali ne dovoljno brzo da bi se zadovoljili ciljevi postavljeni Okvirnom direktivom (ODV). Zapravo, prema vlastitim planovima koje su pripremile zemlje članice, predviđa se da će samo 52% vodnih tijela dostići dobro ekološko stanje do 2015. godine.

Prema najnovijim podacima koji ukazuju na status do 2009. godine, izvješteno je da je više od polovine površinskih vodnih tijela u Evropi na nivou ispod dobrog ekološkog ili potencijalnog statusa.

Za površinske vode se koriste dvije odvojene klasifikacije: ekološko i hemijsko stanje. Ekološko stanje površinskih voda utvrđuje se hidromorfološkim, biološkim, hemijskim i fizičko-hemijskim elementima koji prate biološke elemente, a hemijsko stanje se mjeri u odnosu na prioritetne i onečišćujuće tvari.  Tijela podzemnih voda su klasifikovana prema hemijskom i kvantitativnom statusu. Da bi jedno vodno tijelo bilo u ukupnom dobrom stanju, oba tipa moraju dostići barem dobar nivo.

Ekološki status  uključuje i razmatranje „hidromorfologije“ – u kojoj mjeri je sam oblik vodnog tijela i prirodni tok rijeke  izmjenjen. Termin hidromorfologija se javlja u domenu primjene Okvirne direktive o vodama EU, a podrazumijeva fizičke karakteristike poput oblika, granice i sadržaja vodnog tijela. Parametri kvaliteta kao što su hidrološki režim, morfologija i kontinuitet riječnog toka se koriste za ocjenu ekološkog statusa i potencijala površinskih voda2.

Hidrotehnički radovi, izgradnja brana,  ravnanje, jaružanje – sve su to zahvati koji mijenjaju staništa i oštećuju ekosisteme. Hidromorfološki pritisci rezultiraju izmjenama staništa i najčešće pogađaju oko 40% rijeka i prijelaznih voda, te oko 30% jezera.  Izvještaj poziva na renaturaciju vodnih tijela kako bi se povratila obilježja poput obnavljanja prirodnog kontinuiteta rijeka.

Hemijsko stanje se odnosi na nivoe teških metala i ostalih štetnih substanci. S tim u vezi, 10% evropskih površinskih voda su lošeg hemijskog stanja, dok podaci o hemijskom statusu za 40% evropskih površinskih voda nisu dostupni. Podzemne vode su u lošijem stanju: 16 zemalja članica ima više od 10% podzemnih voda koje su lošeg hemijskog statusa. Oko 25% podzemnih voda, po površini, ima loše hemijsko stanje u cijeloj Evropi. Ova brojka premašuje 50% u Luksemburgu, Češkoj Republici, Belgiji (Flandrija) i Malti.

U izvještaju se također navodi, da mnoga evropska vodna tijela ostaju zagađena viškom nutrijenata (hranjivih tvari tj. azota i fosfora uglavnom iz đubriva). Kada đubrivo sa zemljišta dospije  u vodno tijelo može uzrokovati eutrofikaciju tj. proces karakterisan povećanim rastom biljaka i štetnim cvjetanjem algi i osiromašenim kisikom, što naknadno uzrokuje gubitak života na dnu. Uzroci eutrofikacije su pored agrokulture, sagorijevanje fosilnih goriva, erozije tla, otpadi sa životinjskih farmi i ispusti otpadnih voda. Difuzno zagađenje iz poljoprivrednih aktivnosti predstavlja veliki pritisak  za više od 40% evropskih vodnih tijela u rijekama i priobalju, kao i u jednoj trećini jezera i prijalaznih voda.

 

ekoloski status voda skica 1aaSveukupno gledano, koncentracije nekoliko vodećih onečišćujućih tvari opadaju u mnogim riječnim slivovima. Na primjer, ako amonijak i fosfor nastave opadati sadašnjom stopom, oni će biti na nivou koji zadovoljava dobar status do 2015. i 2027.godine. Nitrati su također  u opadanju, mada će ovaj zagađivač biti i dalje previsok narednih nekoliko decenija (po trenutnoj stopi smanjenja) – navedeno je u izvještaju.

 

Brojni su i raznovrsni izazovi za upravljanje riječnim slivovima. U planovima upravljanja koje su podnijele zemlje članice razlikujemo nekoliko vrsta pritisaka sa kojima su suočeni riječni bazeni. Međutim, u manje detalja govori se o tome kako ukazati na njih i do kojeg nivoa će odabrane mjere doprinijeti postizanju ciljeva zaštite okoliša u 2015. godini.

Izvršna direktorica Evropske agencije za okoliš, Jacqueline McGlade je izjavila da se status evropskih voda znatno poboljšao u zadnjih dvadeset godina. To i ne čudi. Zahvaljujući vodnom zakonodavstvu uspješno su smanjena mnoga zagađenja, a poboljšan je i tretman otpadnih voda.

No uprkos tome, zemlje članice EU će izgleda propustiti nadolazeće ciljeve u velikom postotku, pa je potrebno hitno pojačati napore kako bi zaštitili ljudsko zdravlje i ekosisteme na koje se oslanjamo.

Za održavanje i poboljšanje osnovne funkcije vodenih ekosistema, potreban je bolji menadžment, što se može postići samo ukoliko se usvoji integralni pristup koji je predstavljen u ODV i srodnom vodnom zakonodavstvu. Svi sektori u riječnom slivu u potpunosti trebaju implementirati ODV da bi umanjili negativne efekte na vodna tijela, čime se osigurava da svi korisnici predano rade na postizanju dobrog statusa i očuvanju zdravlja vodenih resursa.

1 Izvor: Institut za oceanografiju i Centar za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković, 2007.

2 Izvor: Hidromorfološke promene i upravljanje vodama (Babić-Mladenović Marina, Ninković Dragana), Institut za vodoprivredu 'Jaroslav Černi', 2009.

 

(Emina Ahmetović i mr.sc.Maida Bešlagić, Udruženje za razvoj, unapređenje i promociju eko-poljoprivrede, turizma i zaštitu okoliša (EKOPOT))

 

 


 

Nasumični sadržaj