Smatra se da rotkvica (lat. Raphanus sativus) potiče iz južne Azije i da možda ima porijeklo od divlje vrste Raphanus raphanistrum, koja raste uz obale Mediterana, a intenzivno se uzgajala u Egiptu u doba faraona.

Kao prastara biljna kultura, uzgajana je u Kini prije više od 3.000 godina, a naročito su je cijenili Grci i Rimljani.

Rotkvica spada u rijetke biljke koje nakon 20-30 dana sijanja daju vrlo jedar, sočan i hrustav korijen, ukusnog, pomalo reskog okusa. Ima sličan biohemijski sastav kao i crna rotkva, ali sadrži puno manje gorušičine kiseline i upravo je zbog toga ukusnija i lakše probavljiva.

Ovo popularno proljećno povrće ima malo kalorija, ali je zato puno okusa i hrskave strukture. Energetska vrijednost rotkvice je mala - na 100 g iznosi 16 kcal/67 kJ, od čega na vodu otpada 95,27 odsto, ugljikohidrate 3,40 procenta, a količina proteina i masti je zanemariva.

Izvrstan su izvor vitamina C i zadovoljavaju 31,25 odsto preporučenih dnevnih potreba, a ostalih minerala i vitamina ima u tragovima. Pigment antocijan, koji daje boju korijenu rotkvice, pojačava antioksidativno djelovanje, što je povezano sa  smanjenjem srčanih bolesti, nekih oboljenja raka i makularnom degeneracijom.

Rotkvica se u prehrani koristi kao aperitiv, radi mirisa i okusa, jer podstiče lučenje želučanog soka. Olakšava probavu, a svjež sok od rotkvice stari je narodni lijek koji pomaže kod izlučivanja žuči i veoma je dobar za liječenje upale žučnog mjehura. Povoljno djeluje na izlučivanje sluzi iz disajnih organa, pa se preporučuje kod bronhitisa, prehlade, gripe i kašlja. Takođe, ublažava glavobolju.

Prije upotrebe rotkvice operite četkicom pod tekućom vodom. Nožem uklonite vrhove i korijenje i zatim ih poslužite cijele, a narezane na ploške, kockice, štapiće ili naribane, mogu biti dodatak mnogim jelima.

(izvor: Nezavisne Novine)