Med je sladak i gust sok što ga pčele medarice tvore od nektara koji skupljaju na cvjetovima ili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih kukaca. Nektar koji pčele skupljaju iz cvijeća glavni je izvor ugljikohidrata koje pčele pretvaraju u lako probavljivi slador - glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda.

Pčele nektar odlažu u ćelije saća, puneći ćeliju do njene polovice, kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila. Višak vode uklanja se višekratnim prenošenjem iz stanica saća, te prozračivanjem košnica. Pod dejstvom fermentacije povećava se koncentracija šećera u nektaru, što kroz neko vrijeme dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovog pretvaranja u med. Proizvodi od meda su: saće, tekući med, prirodno kristalizirani med, kremasti med.

Med može biti različite boje, okusa, teksture i arome u zavisnosti od cvijetnog nektara iz kog je dobiven, pa tako imamo med od lipe, kestena, maslačka, smreke, kadulje, akacije, bagrema, heljde, eukaliptusa, lavande, matičnjaka, ruzmarina, mješavine cvijeća, te mnoge druge vrste. Na sastav meda utiče i godišnje doba u koje su pčele skupljale nektar, kao i okolna vegetacija.

Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. U medu se nalaze minerali, aminokiseline, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B. U sastavu meda nalazi se 82% šećera, od čega 41% fruktoze i 36% glukoze, a ostatak čine saharoza, maltoza i dekstrin.

Zbog svog kvalitetnog sastava, med je biološki vrijedna namirnica. Energetska vrijednost 100 g meda iznosi 304 kcal / 1271 kJ, a od toga je 82,4% ugljikohidrata i 0,3% proteina. Med prosječno sadrži 3% riboflavina, 1% niacina, 1% pantotenske kiseline, 2% Vitamina B6, 1% folne kiseline, 1% Vitamina C, 1% kalcijuma, 3% gvožđa, 1% magnezijuma, 1% fosfora, 2% cinka i manje od 1% soli. Udio pojedinih tvari ovisi o vrsti meda.

Med se od davnina koristio u narodnoj medicini. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Konzumiranjem meda trenutno se vraća izgubljena energija, a redovno korištenje jača imunitet, održava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost, te se preporučuje sportistima zbog energije i stimulacije srca, te eliminisanja osjećaja iscrpljenosti. Takođe je utvrđeno da med je med lijek protiv letargije i hroničnog umora (preporučuje se konzumiranje meda sa cimetom ujutro i uveče za otklanjanje hroničnog umora).

Sadržani antioksidansi i flavonoidi u medu imaju antibakterijska svojstva, a time su naročito bogati tamniji medovi (npr. od kadulje ili heljde). Navodi se kako redovna konzumacija meda podiže novi zaštitnih antioksidantnih sastojaka u krvi.

Medom se može liječiti i prehlada, kao i simptomi gripe (najčešće se medu u tim slučajevima dodaje limun, cimet, eukaliptus, đumbir itd.). Takođe se koristi za bolesti respiratornih organa,  npr. hroničnog bronhitisa,  bronhijalne astme, oboljena sinusa, ali i za borbu protiv anoreksije (pojačavajući apetit),  normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, pomaže u liječenju gastritisa, čira i ostalih želučanih problema, pomaže detoksikaciju jetre te poboljšava apsorciju lijekova i njihovu djelotvornost.

Prilikom dodatka meda napitku (npr. čaju) treba pripaziti da napitak nije prevruć jer se time gube ljekovita svojstva meda. U tekućini med treba biti potpuno otopljen, jer se na taj način u organizmu potpuno iskorištavaju dragocjene ljekovite tvari.

Odavno je poznata i upotreba meda u njezi kože. Koristi se pripravljanje raznih maski i peelinga za kožu, ali i za zacjeljivanje rana na koži, djelujući protuupalno. Takođe se koristi za njegu kose i vlasišta.