U našim krajevima kantarion se uglavnom sakuplja iz prirode, ali se može gajiti i na domaćinstvima kao usjev za dodatni prihod. Kantarion nema velike zahtjeve u pogledu klime i zemljišta. Dobro podnosi niske temperature, ali traži dosta svjetlosti. Za vodom nema veće potrebe, jer u korijenu zadržava rezervu. Uspješno se može gajiti na svim zemljištima osim zabarenim.

Gaji se u monokulturi i na istom zemljištu može ostati i do 10 godina. Zasad se formira sjetvom sjemena. Sjetva za rasad izvodi se u maju, a obavlja se u hladnim lejama. Minimalna temperatura za nicanje mora biti 11°C. Pošto biljke bolje klijaju na svjetlu, sjeme se ne pokriva slojem zemlje, već se blago pritisne radi boljeg kontakta sa zemljišnom vlagom. U toku ljeta iznikle biljčice se zalivaju, plijeve i prihranjuju. Za sjetvu 1 m² potrebno je oko 0,5g sjemena, što daje oko 300 - 400 sadnica. Kantarion se rasađuje u jesen. Biljke se sade po šemi 50-70 x 30-40 cm.

U prvoj godini rasta biljka uglavnom uspostavlja korjenov sistem. Zrelost dostiže i počinje da plodonosi sa dvije godine. U starim zasadima izvode se 2-3 okopavanja godišnje. Prihranjivanje se obavlja unošenjem KAN-a u količini od 100-150 kg/ha. Žetva se izvodi mašinski.

Zbog svog ljekovitog svojstva upotrebljava se:

• Za liječenje anksioznosti (unutrašnji strah), nervoze, nemira, lakših depresija, poremećaja spavanja i drugih psihovegetativnih smetnji
• Za liječenje smetnji koje imaju žene u menopauzi
• Kod liječenja čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu,
• Kod noćnog mokrenja djece,
• Za liječenje opekotina I stepena (jer djeluje stimulativno na regenerativne procese), nedovoljno zaraslih rana poslije operacije, ozlijeđene kože, podliva, uboja, uganuća i nagnječenja,
• Kod liječenja viralnih i retroviralnih infekcija HIV/AIDS
• Kod liječenja dijareje,
• Kod liječenja upalnih procesa u stomatologiji,
• Kod upalnog, degenerativnog i metaboličkog reumatizma (giht), artritisa, te bolnih sindroma kukova, koljena, ramena i krsta,
• Protiv crijevnih parazita,
• Kod neuralgije nerva lica,
• Protiv natečene jetre, bolesti slezene i lošeg rada žuči,
• Kod liječenja genitalnog i labijalnog herpesa,
• Za zaštitu kože (utrljavanje kod suve kože, ragade, ljuskave kože, prišteva, akni i čireva)

Način upotrebe: Kantarion se koristi kao začin, čaj, vino od kantariona i kao kantarionovo ulje

Začin: Koristi se kao začin za ribu, jela od mesa i povrća. Nalazi primjenu u prehrambenoj industriji. Popravlja ukus i boju, pa se zajedno sa drugim začinskim travama koristi u aromatizaciji tonika.

Čaj od kantariona: U 2 dl vrele vode stavi se 1 kašika isitnjenenog suvog cvijeta lista kantariona, pomjeri se sa vatre i poklopljeno ostavi da odstoji 10-15 minuta. Procijeđeno se pije 3 puta dnevno kod: gastritisa, čira na želucu, proliva, kod bolesti jetre, žutice, upale mokraćne bešike, nervnih bolesti, glavobolje, bubrežnih tegoba, menstrualnih tegoba, slabokrvnosti, kašlja i dr. Može se koristiti u kombinaciji sa drugim travama i lijekovima.

Vino od kantariona: Za ljekovito vino potrebno je 40 grama cvjetova koji se preliju litrom kvalitetnog vina, i smješa pusti da odstoji na toplom mjestu 30 dana. Poslije toga vino treba dobro ocijediti i malo zasladiti. Za bolje varenje piju se 2 čašice dnevno prije jela.

Kantarionovo ulje: 250g svježih cvjetova kantariona potopiti u 1 litar hladno cijeđenog maslinovog ulja, dodati 60g sasitnjenog natrijumsulfata, ostaviti na suncu 6 nedjelja, uz povremeno mućkanje, pa procijediti kroz gazu. Kantarionovo ulje. posljednjih godina zvanično nalazi primjenu u naučnoj medicini, veterini, kozmetici i farmaciji. Primjenjuje se lokalno (najviše za masaže, obloge ) i oralno (začin, piće i lijek). Ono je najbolji lijek protiv opekotina dobivenih od sunca, pa čak i kod težih oblika opekotina. Kantarionovo ulje se posebno preporučuje u njezi i zaštiti osjetljive kože .

Napomena: toksičnost - kantarion je davno poznat kao ljekovita biljka. Ipak on u sebi sadrži dvije hemijske supstance: hipericin i hipericium, koje izazivaju otrovno djelovanje. Pretpostavlja se da su nedozrele bobice najotrovniji dio kantariona. Zato ga ne treba sakupljati kad precvjeta. Kantarion ne treba koristiti za vrijeme trudnoće i laktacije (dojenja).

Dugotrajna interna upotreba kantariona u obliku čaja ili ulja može dovesti do preosjetljivosti kože na sunce.

Hipericin izaziva fotosenzibilnost (pojačava dejstvo ultravioletnog zračenja) pa se na koži osoba svjetlijeg tena mogu javiti opekotine. Kao nuspojava prvo se javlja otečenost usana. Zato tokom terapije kantarionom treba izbjegavati sunčanje ili odlazak u solarijum.

(Izvor: AGRO INFOTEL, prilagodio: AGRO-EKO Magazin)