Cikorija (Cichorium intybus L., Cichoriaceae) je, nažalost, malo poznata biljka među našim stanovništvom. Iako je prilično rasprostranjena uz prometnice, malo tko zna da se radi baš o njoj, te da je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka ikada primjenjenih u fitoterapiji. Neboplavi cvjetovi prepoznatljivog dezena, te stabljike koje izviru iz prizemnih rozeta sličnih maslačku sigurno će privući pažnju kad je drugi put vidite kako se njiše uz cestu dok prolazite automobilom.

Uglavnom je samonikla biljka, no u Europi se uzgaja i plantažno, i to kultivirani varijetet cikorije, čiji je korijen nešto deblji od samoniklog. U terapeutske i nutritivne svrhe koriste se listovi, uglavnom mladi, te korijen. Cikorija je biljka sa dugom fitoterapijskom tradicijom, spominju je travari u drevnom Egiptu, te u doba Antike spominjali su je Dioskurid, Plinije i Galen u kontekstu riješavanja probavnih smetnji, što se zadržalo i do naših dana. I travari u 20. stoljeću koristili su je i za urinarne probleme. U naše vrijeme, dakle danas, cikorija nije često korištena biljka, no radimo na tome da to promjenimo.

Cikorija ima fitoterapijsku, nutritivnu i beauty primjenu.

Nutritivna vrijednost sadržana je u listovima, posebno mladima, te korijenu. Gorki listovi sadrže više aktivne supstance, no ipak ih zagrću zemljom da bi bili nešto manje gorki. Beru se uglavnom krajem proljeća i početkom ljeta, kad su listovi mekši i jednostavniji za pripremu. Kuhaju se poput blitve, slično kao i maslačak. Također se mogu koristiti i kao dodatak proljetnim i ljetnim salatama. Sadrže znatne količine vitamina C i karotenoida, te još nekih antioksidativnih sastavnica, koje pomažu radu jetre i žuči. Korijen se može kuhati u juhama i varivima, te se onda dodavati u salate. Takva praksa je poznata u njemačkoj tradicionalnoj kuhinji i predstavlja svojevrsnu deliciju. Inače, korijen sadrži preko 50% inulina, fruktoznog polimera koji je neprobavljiv, no ima sladak okus, te je izvrstan za dijabetičare. Na tržištu se mogu naći i zaslađivači na bazi inulina. Sušen i samljeven korijen koristio se kao kavovina, te se vjerovalo da podstiče proizvodnju majčinog mlijeka.

Fitoterapijska vrijednost nalazi se u korijenu, te manje u listovima. Lišće ima gorke spojeve, što znači da povoljno djeluju na rad jetre i lučenje žuči. Zato je ona prvestveno biljka „čistač“ jetre. Takve biljke su jako popularne u zadnje vrijeme zbog vjerovanja u intoksikaciju jetre teškim i opasnim elementima, pa se traži spas u vidu detoksikacije. Ova tvrdnja još nije priznata od strane službene znanosti, no ipak su nam poznati slučajevi nakupljanja nekih pesticida i ostataka lijekova u masnom tkivu, između ostalog i u jetri. Zato je cikorija podesna biljka za posao detoxa. Poznati herbalist Messegue koristio je čak i kupke cikorijinih listova za noge i ruke, i to za rješavanje problema kroničnog zatvora, te poboljšanja rada jetre. Koristio je sirupe od cikorije za djecu kod problema sa stolicom i crijevnih parazita. Tradicionalna fitoterapija dozvoljava i liječenje nekih kožnih problema oblogama od listova cikorije, no neke druge biljke su preuzele ovu zadaću.

Znanstvena fitoterapija podrazumjeva korištenje cikorije za probleme probavnog sustava. Njemačka komisija E odobrila je upotrebu listova i korijena cikorije i kod problema dispepsije zbog aktivnih supstanci u obliku seskviterpena, derivata kavene kiseline i nešto kumarina. Kao i tradicionalni travari, i moderna fitoterapija priznaje efekt čišćenja jetre i žuči, te bubrega i crijeva. Inulin u probavnom sustavu čovjeka ne služi kao hrana, jer je neprobavljiv, nego je efikasan prebiotik. Prebiotici su hrana za naše dobre bakterije, posebno bifidobakterije. Inulin može utjecati na povećanje broja bifidobakterija, koje onda pojačavaju sastav crijevnog epitela i posredno sudjeluju u modulaciji imunološkog sustava u crijevima. U modernoj fitoaromaterapiji cikorija se koristi i za borbu protiv urinarnih infekata iz roda Brucella.

U beauty tehnologiji poznat je izraz detoxa kao sastavni dio mršavljenja. Uz izbacivanje tvari koje smetaju radu jetre, bubrega i crijeva, dolazi do promjene metabolizma nutrijenata i javlja se detox-efekt. Iako postoje biljke koje su nešto agresivnije u tom djelovanju, cikorija je puno nježnija, a to znači da je podesna za ljude sa nešto većim strpljenjem kod efekata mršavljenja.

Ekstrahirani inulin iz cikorije može se naći i kao repromaterijal za neke kozmetičke preparate.

Iako se čini da je cikorija izrazito bezopasna biljka, u nekim literaturama se spominje njezino potencijalno abortivno i emenagogno djelovanje. Dakle, iako se vjerovatno radi o potencijalnom djelovanju, bilo bi dobro da se trudnice klone ove biljke, štoviše zato jer imamo mnoštvo drugih biljaka koje nisu opasne za dijete u trbuhu. Cikoriju možemo ostaviti za razdoblje mršavljenja nakon trudnoće.

(Goran Smirčić, fitoaromaterapeut i fitonutritionist / AGRO-EKO Magazin)