Organski uzgojena hrana je već godinama tražena roba širom svijeta, a sve češće se može naći i na trpezama Zapadnog Balkana. Kupci ovakvih proizvoda su većinom oni koji gaje nepovjerenje ka genetski modificiranim organizmima ili oni koji žele bez straha od zaostalih pesticida i raznih hemikalija jesti voće i povrće.

Jan Boćanski, profesor Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, navodi da klasična i organska proizvodnja, a samim tim i njihovi proizvodi, nastaju na organski način, odnosno da bi se formiralo sjeme ili plod mora doći do spajanja muških i ženskih polnih organa. Razlika je u tome što se u organskoj proizvodnji ne smiju upotrebljavati sintetički preparati za zaštitu od bolesti i štetočina ili sintetičkih sredstva za ishranu biljaka.

"Organska proizvodnja jeste proizvodnja poljoprivrednih i drugih proizvoda koja se zasniva na primeni metoda organske proizvodnje u svim fazama proizvodnje, a koja isključuje upotrebu genetički modifikovanih organizama i proizvoda koji se sastoje ili su dobijeni od genetički modifikovanih organizama, kao i upotrebu jonizujućeg zračenja, u skladu sa zakonom o organskoj proizvodnji i propisima donetim na osnovu njega", pojasnio je profesor Boćanski.

Uzgajivač organske hrane Nermin Marušić ističe da je za dobijanje certifikata o uzgoju takve hrane potrebno proći rigorozne kontrole.

"Jedanput godišnje službenici iz certifikacionih kuća vrše redovnu provjeru metode uzgoja. Provjerava se da li se koriste pesticidi i herbicidi te druga hemijska sredstva. Gleda se na plodored, na nabavku sjemena, kontroliše se tlo, provjerava prisustvo teških metala..."

Stroge kontrole

Osim najavljenih, česte su i nenajavljene kontrole, kako bi se osiguralo da uzgajivači poštuju sve zadate standarde, odnosno da bi kupci dobili ono što misle da dobijaju.

Porodica Marušić se nekoliko generacija bavi uzgojem povrća, a Nermin Marušić se sa suprugom prije 20 godina odlučio posvetiti organskom uzgoju hrane. Dvije decenije kasnije ta odluka im se isplatila, jer svoje proizvode plasiraju redovnim mušterijama, ali i određenim prodajnim centrima.

Aida Pašalić, kao "samoproglašena gurmanka", kupuje domaću hranu, jer kako kaže, "ne želi jesti paradajz koji ne miriše i nema ukus kao paradajz". Ne smeta joj hrana koja je konvencionalno uzgojena, ali prvi izbor joj je hrana koja u svom imenu nosi oznaku "organska".
Kako kaže, osim što joj konzumiranje takve hrane pričinjava zadovoljstvo, hrana je za nju lijek, tako da prirodnim proizvodima rješava određene probleme. Da ne bi tokom hladnih mjeseci bila prisiljena jesti uvozno povrće, za koje ne zna kako je uzgojeno, sezonsko organski uzgojeno voće i povrće skladišti u dva zamrzivača, pri čemu joj pomaže mama.

"Trudim se da s mamom, koliko god je to moguće, zamrzavam sve što želim, dok je još u sezoni, u količinama koje su nam dovoljne tokom godine."

Razlog popularnosti organski uzgojene hrane leži u stavu da je ona zdravija od ostale hrane.

Nutritivna vrijednost

Profesor Boćanski navodi da, ako se vodi računa o pravilnoj primjeni pesticida, a može se govoriti i o nekorištenju sredstava za zaštitu bilja u konvencionalnoj proizvodnji, onda ne bi trebala postojati razlika u nutritivnoj vrijednosti između organski i konvencionalno uzgojenih proizvoda.

"Međutim, ako se primenjuju pesticidi za suzbijanje bolesti i štetočina, mogu se u tim proizvodima naći povećani ostaci pesticida ili nekih drugih materija", ističe profesor Poljoprivrednog fakulteta.

On napominje da se, uprkos općem vjerovanju, teško može utvrditi razlika između proizvoda proizvedenih na klasičan način ili na organski način samo na osnovu vanjskog izgleda. Razlike u kvaliteti se mogu uočiti samo nakon urađenih analiza.

"Bez urađenih hemijskih analiza ne vredi govoriti o prednostima ili nedostacima organske hrane."

Glavni razlog što se organski uzgojena hrana ne nalazi na svim trpezama je njegova relativno visoka cijena.

"Organski proizvodi bi po samoj definiciji proizvodnje trebalo da budu skuplji od proizvoda proizvedenih na klasičan način, a postavlja se i pitanje da li naše stanovništvo ima dovoljno prihoda da kupuje hranu proizvedenu na organski način", kazao je profesor Boćanski.

Skupi uzgoj

Nermin Marušić navodi da organska hrana jeste dva i više puta skuplja od konvencionalno uzgojene hrane, ali i da je sam uzgoj skuplji. On kaže da se, primjera radi, na 100 metara kvadratnih konvencionalnim uzgojem mogu proizvesti 2,5 tone paradajza, dok na istoj površini maksimalno može dobiti 1,5 tonu organskim uzgojem.

Osim manjeg prinosa, s obzirom da se ne koriste konvencionalni pesticidi i razni aditivi, sam proces uzgoja organske hrane je skuplji. Marušić ipak dodaje da se, uz sve poteškoće, ne brine za budućnost.

"Ljudi sve više kupuju organski uzgojenu hranu. A uvijek sam govorio - ko proizvodi hranu, taj će uvijek imati posla."

Profesor Boćanski ističe da, iako sve zemlje bivše Jugoslavije imaju vrlo dobre uvjete za proizvodnju organske hrane, na našim prostorima se još nije mnogo odmaklo kada je riječ o proizvodnji, prodaji i izvozu takvih proizvoda.

Kako je uzgoj organske hrane u svijetu već godinama profitabilan biznis, nema sumnje da će taj vid proizvodnja biti sve više zastupljen i na Balkanu, piše Mario Pejović.

(Al Jazeera)