Smiljomanija u Hercegovini definitvno je stvar prošlosti. Nakon nekoliko godina euforije oko ovoga posla i sadnje smilja na hiljadama hekatara u Hercegovini, sada se došlo u fazu gdje čak ni jesenja berba nije obavljena.

“Nije bilo razloga da se smilje bere jer ga više nemamo kome prodati. Zadnja berba je bila početkom ljeta i mislim da je to zadnja veća berba ove biljke u Hercegovini. Cijene su u cijelosti potonule, otkupa skoro više i nema, a veliki broj plantaža je napušten. Jednostavno, ljudi više nisu imali matematičku logiku da se bave ovim poslom”, rekao je jedan od sagovornik.

Drugi sugovornik, je potvrdio kako i on nije realizovao drugu berbu niti je “palio” destileriju nakon ljetne berbe.

“Prodao sam ulje koje sam imao, ali me zaboli stomak kada se sjetim po kojoj cijeni smo davali ulje. Ona je bila tri puta manja nego kada smo počeli raditi ovaj posao. Sušno razdoblje nije dopustilo smilju da ponovo naraste za jesenju berbu, a i da je naraslo ne bi ga brali jer više nemamo kome prodati ulje”, pojašnjava nam naš drugi sugovornik.

Dodaje kako je priča oko smilja u Hercegovini propala onda kada su ljudi odlučili posaditi ovu biljku na tisućama hektara, a nisu imali riješeno pitanje otkupa i prodaje velikih količina ulja.

“Svi su se nadali kako će veliki kupci doći i moliti nas da im damo naše ulje. Takođe, svi su očekivali kako će država pomoći u traženju kupaca. Ništa od toga se nije dogodilo. Na kraju će opstati samo oni koji imaju partnerski status sa strancima, odnosno, koji su dopustili da im stranci kao suvlasnici uđu u tvrtke. Takođe, u budućnosti mogu opstati i oni koji imaju dugoročne ugovore i koji su spremni spustiti cijenu u tolikom mjeri da rade na rubu isplativosti. Svi ostali će morati naći neki drugi izvor prihoda”, zaključili su naši sugovornici.

Hiljade plantaža ove biljke u Hercegovini sada je napušteno. Mnogi koji su ušli u ovaj posao, smilje su vidjeli kao zadnju šansu za opstanak na ovome prostoru. Druga opcija im je bila Njemačka, Irska ili neka druga strana zemlja i mnogi su već primijenili plan B i otišli u strane zemlje.

Smiljomanija je i velika opomena da nam se slična priča ne smije ponoviti. Svaka iduća priča, kao što je bilo smilje u Hercegovini, mora biti realizirana na sasvim drugi način. Iza projekta mora stati država, mora postoja strategija i ljudi koji vode cijeli projekt. Inače ćemo opet gledati scenariji kakav je Hercegovina doživjela sa smiljem i eteričnim uljem od ove biljke.

Agro-Eko Magazin / agencije