U svijetu je, u praksi i teoriji, a pod okriljem koncepta održivog razvoja, prisutan čitav niz oblika poljoprivredne proizvodnje, sa puno dodirnih tačaka, ali i sa sopstvenim specifičnostima, te tako i sa različitim nazivima. Tako se u svijetu i našem okruženju popularišu organska, biodinamička, prirodna ili naturalna, biološka, ekološka i niz drugih vidova poljoprivredne proizvodnje.

Najčešće prisutan model jeste organska poljoprivreda, čiji naziv ukazuje da se čitav sistem proizvodnje posmatra kao jedna cjelina, kao 'organizam' i upućuje na osnovnu različitost u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu, a to je upotreba organskih materija umjesto vještačkih i hemijskih sredstava (mineralna đubriva, pesticidi, stimulatori rasta, antibiotici,...) u proizvodnom procesu.

Sa prefiksom ekološka poljoprivreda dopunjuje se značenje i suština novog oblika poljoprivredne održive proizvodnje, jer se naglašava poštovanje ekoloških principa, očuvanja prirodne ravnoteže i zaštite i očuvanja ekosistema. Poštovanje čovjeka i njegovog prava na kvalitetnu i zdravstveno bezbjednu hranu i odgovoran odnos prema prirodnim resursima, posebno zemljištu, i životnoj sredini, uspostavljanje ekološke ravnoteže i očuvanje biodivreziteta stavljeni su na vrh liste prioriteta proizvođača, daleko iznad profita i brzog sticanja koristi.

Pravila i norme od važnosti za uspostavljanje organske poljoprivrede definisani su Zakonom o organskoj proizvodnji i nizom podzakonskih akata.  Jedini način da se ozbiljno pristupi ovom obliku poljoprivredne proizvodnje jeste kroz proces certifikacije, koga sprovodi nekoliko ovlašćenih certifikacionih kuća, a čije poštovanje vodi ka dobijanju certifikata i mogućnosti nastupanja na tržištu sa jasno obilježenim, organskim proizvodom.

Organska poljoprivreda se, u osnovi, zasniva na sličnom sistemu proizvodnje kao i konvencionalna, uz izvjesne modifikacije klasičnih agrotehničkih mjera i metoda uzgoja životinja. U sistemu organske biljne poljoprivrede posebno se naglašava uloga plodoreda i insistira na njegovom poštovanju, jer je to jedna od preventnih mjera u borbi protiv prouzrokovača bolesti, štetočina i korova, a doprinosi i boljem stanju zemljišta. Đubrenje se, kao agrotehnička mjera, ne isključuje, ali se mineralna đubriva zamjenjuju đubrivima organskog porijekla, kakvi su: stajnjak, kompost, zelenišno, čija primjena ima za cilj ne samo obezbjeđenje hranidbenog fonda biljkama nego i oplemenjivanje zemljišta i pospješivanje njegove biološke aktivnosti. U tu svrhu se preporučuju i mikrobiološki preparati, čija je primjena poželjna i u konvencionalnoj poljoprivredi. Standardna sredstva za zaštitu biljaka i suzbijanje korova se takođe mijenjaju sredstvima prirodnog porijekla, ali je, i u slučaju zaštite i u slučaju đubrenja, kao agrotehničkih mjera, u posebnim situacijama, po odobrenju inspektorata, dozvoljena primjena nekih od sredstava za ove namjene, a iz konvencionalnog sistema gajenja.

Upravo iz razloga uspješnosti, u organskoj poljoprivredi se popularišu autohtone sorte poljoprivrednog bilja i domaće rase stoke, jer je njihova prilagođenost određenom području, sa svim njegovim edafskim i klimatskim karakteristikama, bolja, kompeticija sa korovima uspješnija, a tolerantnost na prouzrokovače bolesti i štetočine, svojstvenim za to područje, veća. 

(Izvor: Poljoprivreda Niša; Prilagodio: AGRO-EKO Magazin)

 VEZANI TEKST:

Organska proizvodnja: Kojim prirodnim preparatima možete zaštitit usjeve?

Napomena: Ukoliko želite biti redovno informisani o sadržajima AGRO-EKO Magazina, podržite nas Vašim like-om na naš FB Fanpage. Hvala!

{facebookpopup}