Združivanje usjeva u ratarstvu pruža velike mogućnosti kako u pogledu ishrane ljudi, tako i u ishrani stoke. Gajenjem združenih usjeva povećava se njihova biološka raznovrsnost, a time i efikasnost plodoreda. Kod združivanja usjeva je najvažnije da u takvoj zajednici vrste odgovaraju jedna drugoj, odnosno da ne dođe do negativnih efekata da jedna vrsta uguši drugu.

Kombinovanje vrsta zavisi od osobina zemljišta na gazdinstvima kao i od cilja koji se želi postići takvim načinom gajenja. Ako se želi poboljšati struktura zemljišta gajićemo smješu trava s leguminozama, slačicu, uljanu repicu i drugo, a ako je cilj povećanje zaliha azota za naredni usjev onda je poželjno učešće azotofiksatora - djeteline, lucerke, grahorice, graška, pasulja ili soje. Gajenje združenih usjeva donosi pored povećanja prinosa po jedinici površine i očuvanje prirodnih resursa.

Gajenje združenih usjeva ima poseban značaj u organskoj proizvodnji jer su korovi, bolesti i štetočine veliki problem pa se ovakvim načinom gajenja smanjuje šteta. Za združivanje usjeva u ratarstvu postoje različiti kriterijumi i velika je mogućnost kombinovanja: biljke sa dubokim korijenom sa biljkama čiji je korijen slabije razvijen, biljke sa uspravnim i visokim stablom sa biljkama čije je stablo puzavo i nisko. Leguminoze povoljno djeluju na zemljište i na naredni usjev, dok žita smanjuju poleganje leguminoza čineći im oslonac za penjanje. Osim toga vegetacioni periodi žita i leguminoza su različite dužine, što skraćuje period konkurencije, a vertikalni raspored listova povoljno djeluje na korištenje svjetlosti.

Povoljna kombinacija u ratarstvu je i kukuruz - tikve u kojoj tikve svojim lišćem brzo prekriju površinu i time sprječavaju preveliko isparavanje vode iz zemljišta i nicanje korova. Osim kombinovanja dvije ili više vrsta biljaka, moguće je i združivanje različitih sorti iste vrste. Različite sorte ne samo da imaju drugačije potrebe u hranivima, vodi, svjetlosti nego imaju i različitu otpornost na bolesti i štetočine, što doprinosi boljem korištenju najvažnijih resursa i veću otpornost na stresove i patogene.

Postoje i drugi primjeri združivanja usjeva kao što su kukuruz i soja, ovas i stočni grašak, ovas i grahorica, jari ječam i crvena djetelina, kukuruz i pasulj. Dva ili više usjeva mogu se gajiti istovremeno u zajedničkim redovima tako da nisu odvojeni ni vremenski ni prostorno. Postoji i način združivanja u kome usjevi nisu vremenski odvojeni, a prostorno jesu, odnosno svaka vrsta se sije u svoj zaseban red. Usjevi se mogu združivati i u trakama što podrazumijeva da su udaljeni jedni od drugih s tim da su dovoljno blizu da mogu uticati jedan na drugi. Širenje združenog gajenja na većim površinama je ograničeno jer je naša mehanizacija uglavnom prilagođena za jednu vrstu na jednoj površini.

(Izvor: Zdrava Srbija, prilagodio: AGRO-EKO Magazin)

VEZANI TEKST:

Značajna simbioza: Grašak kao predusjev žitarica