Agrotehnika spada u motore njemačkog izvoza i ove godine bilježi zaradu od 8,2 milijarde eura. Budućnost joj je osigurana i zbog toga se sada postavljaju novi zadaci: Kako nahraniti milijarde ljudi?

Franc Grime je svjedok promjena u njemačkoj poljoprivredi: sjeća se kako je u malom selu prije 30-40 godina ispred četiri, pet gazdinstava bio po jedan mali, crveni kombajn. Seljak je obrađivao od 10 do 20 hektara.

Danas sva ta polja zajedno obrađuje jedan farmer sa jednom mašinom.

Grime je vlasnik firme za proizvodnju poljoprivredne tehnike sa tradicijom dužom od 150 godina. "Grimme Landmaschinenfabrik" konstruisala je 1936. svoju prvu mašinu za žetvu krompira koja je vrlo brzo počela odlično da se prodaje - po 1600 komada godišnje. Danas Grime spada u vodeće firme u svojoj branši, zapošljava 2200 ljudi i godišnje proda mašina u vrijednosti od 280 miliona eura.

Malo velikih mašina

Branša se odavno promijenila: proizvodi se i prodaje malo velikih, umjesto mnogo malih mašina. Sada su na redu drugi zadaci, kao na primjer - veća efikasnost. Inženjer Herman Garbers kaže da se pri tom ne teži samo ekonomskoj efikasnosti već i optimalnom korišćenju resursa.

Garbers je upravi firme "Claas-Gruppe", koja godišnje proda agrotehniku u vrijednosti od 3 milijarde eura. "Voda i plodno zemljište su ograničeni resursi. Moramo ih efikasno koristiti kako bi smo nahranili što više ljudi", kaže on.

Slično govori i Andreas Klauser iz holandske firme "CNH Global", takođe jednog od džinova u ovoj branši: "Jedan od najvećih izazova je da se obezbijedi hrana za čovječanstvo. Do 2050. će na svijetu biti više od 9 milijardi ljudi koji će morati da se prehrane od postojećih resursa."

Satelitska tehnika na poljima

Efikasnije mašine već postoje. To su recimo traktori kod kojih se pritisak u gumama automatski mjeri i prilagođava: na putu je veći, kako bi se uštedeo dizel, a na polju niži, kako se zemljište ne bi nepotrebno utabalo. To opet znači da se prilikom oranja koristi manje energije, jer je tlo rastresitije.

Sjetva se, na primjer, već obavlja uz pomoć satelita. Sistem funkcioniše kao navigacija u automobilu, vodi mašinu po poljima. Tako se štedi sjeme, ali i gorivo. Slične mašine postoje i za žetvu.

Međutim, ima i pravih novina: to je recimo senzor koji tačno može da izračuna koliko prirodnog đubriva treba da se baci na određenoj površini. Time se takođe štedi gorivo, smanjuje zagađenje okoline i olakšava život okolnom stanovništvu - prosto jer manje đubriva znači manje smrada.

Povratak korijenima

Franc Grime kaže da je satelitska tehnika na poljima svakako dobra stvar, ali ne svuda i ne za svakoga. Ova branša ne smije da zaboravi svoje korjene: "Moramo se vratiti jednostavnim stvarima. Našu visoku tehnologiju ne možemo tek tako da primijenimo u Pakistanu."

To ne bi funkcionsalo ni u Africi, gdje se zbog porasta stanovništva, a time i potrebe za hranom, narednih godina očekuje velika potražnja za agrotehnikom. Mašine za Afriku moraju biti pouzdane i jednostavne, kako bi seljak mogao i sam da ih popravi.

(Izvor: DW)