Prema novom izvještaju Evropske agencije za okoliš (EEA) i procjenama navedenim u izvještaju, otpad se sve više transportuje preko granica Evropske unije. Kretanje otpada uslovljeno je preradom za ponovnu upotrebu, povratom sirovinskog materijala iz njega ili samim zbrinjavanjem otpada. To se ujedno odnosi i na pošiljke otpada izmedju zemalja članica EU, kao i transfere otpada izvan EU, navodi se u izvještaju.

Medjutim, strožije harmonizirane politike koje se tiču otpada u EU dovele su do toga da zemlje prevoze otpadne materijale na druge lokacije. Ovo je  izraženo u slučaju gdje  ne postoje objekti za reciklažu ili zbrinjavanje posebnih vrsta otpada. Sve su veći zahtjevi za recikliranjem materijala na prostoru EU i šire, a naročito sa procvatom azijskih ekonomija i rastom ekonomske moći azijskih zemalja.

Dok je trgovina opasnim otpadom rasla u periodu izmedju 2001.i 2007.godine, došlo je do smanjenja isporuka i transport opasnog otpada u periodu izmedju 2008. i 2009. Izvoz otpadne plastike i metala je porastao nakon ekonomske krize i u 2011. premašio nivo iz godina od prije 2009.

Očekuje se da će se nastaviti trend rasta međunarodne trgovine materijalima koji se mogu reciklirati. Ovo je povezano sa sve izraženijom sviješću o vrijednosti otpada i porastom globalne konkurencije za resursima. Očekuje se rast trgovine opasnim (hazardnim) otpadom, iako je u ovom slučaju presudno tretiranje otpada u posebnim postrojenjima koja nisu dostupna svim zemljama.

Prema riječima Žeklin Mekglejd, izvršne direktorice Agencije za zaštitu okoliša sa sjedištem u Danskoj, „evropske zemlje izvoze više otpada nego ikad prije. Trgovina neopasnim otpadom se može smatrati uglavnom pozitivnom, jer se materijali transportuju na mjesta gdje mogu bolje da se koriste“.

Medjutim, ne gubeći iz vida širu sliku, Evropa u prvom redu treba i dalje voditi računa o tome da dramatično smanji količinu otpada koji se stvara. Cjelokupno gledajući, EU bi trebala ulagati više napora u prevenciju nastanka otpada sa ciljem jačanja efikasnosti resursa što je i ključni element Strategije rasta EU do 2020.godine, ali uz preporuku podsticanja upotrebe novih tehnologija i poslovnih modela koji generišu manje otpada, ili manje opasan otpad.

Statistika o transportu otpadom

Neopasni otpad

Izvoz otpadnog željeza, čelika, aluminija, bakra i nikla iz zemalja članica se udvostručio u periodu između 1999. i 2011., dok se izvoz otpadnih plemenitih metala utrostručio, a izvoz otpadne plastike se upetostručio.

Povećanje izvoznih količina i rastuće cijene pridonose porastu ekonomskog značaja koji nastaje izvozom otpada. Izmedju 1999. i 2011.godine, vrijednost starog željeza i izvoz čelika iz zemalja EU porastao je za faktor 8 (na 18 milijardi eura). Izvoz otpadnog bakra, aluminija i nikla  se povećao za faktor 6, dok su otpadni plemeniti metali porasli za faktor 15. Vrijednost godišnjeg izvoza u zemlje Azije je rastao još većom stopom.

Sveukupno gledano, transportovanje neopasnog otpada za recikliranje ima pozitivne okolišne učinke. Mada transportovanje materijala doprinosi dodatnoj šteti po okoliš u smislu emisija stakleničkih plinova, ti utjecaji su obično manji od utjecaja na okoliš prilikom obrade sirovih materijala.

Trgovina otpadnim drvetom takodjer bilježi intenzivno povećanje: od 2003., uvoz otpadnog drveta u zemlje EU je premašio izvoz. Razlog za rastući uvoz je prvenstveno velika potražnja u industriji iverice za drvnim materijalima, te proizvodnja energije iz čvrste biomase, koja je porasla za više od 50% u razdoblju između 1995. i 2008.godine.

Opasni i elektronički otpad

Izvoz opasnog otapada (koji može biti zapaljiv, nadražujući, toksičan, eksplozivan ili korozivan), porastao je za 131% u razdoblju 2000.-2009.godina, dok je količina opasnog otpada nastala u istom periodu u zemljama EU porasla za 28%. Tokovi opasnog otpada u zemlje EU, iz drugih EU zemalja i van EU, su se gotovo utrostručili izmedju 2001.i2009. dosegnuvši nivo od 8,9 miliona tona (MT).

Opasni otpad može sadržavati pepeo iz spalionica, kontaminirano zemljište, baterije koje sadrže olovo, otpadna mineralna ulja, i druge hemikalije. Većina opasnog otpada koji se izvozi ostaje unutar granica EU, i ide u susjedne zemlje. Najveći uvoznik ovog otpada u 2009.godini bila je Njemačka sa 3 miliona tona (Mt), dok je najveći izvoznik za isti period bila Holandija sa izvezenih 2,8 Mt.

Većina materijala se reciklira ili koristi kao gorivo, mada se jedan dio i dalje šalje na deponije.

Protuzakonito je transportovanje opasnog otpada iz zemalja članica EU u zemlje koje nisu članice Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). Stare kompjutere, kućanske aparate i ostalu elektronsku opremu bi trebalo odvojeno prikupljati u skladu sa zakonodavstvom EU.

Medjutim, u izvještaju se procjenjuje da se izmedju 250,000 i 1,300,000 tona upotrebljenih električnih proizvoda  otprema u zemlje Zapadne Afrike i Azije. Ova roba se lažno klasifikuje kao  „upotrebljena roba“, mada je u praksi neiskoristiva i nefukcionalna, što može dovesti do obrade u opasnim i neefikasnim uslovima, te štetiti ljudskom zdravlju i okolišu. U porastu je i ilegalna trgovina otpadom.

EU treba ojačati i uskladiti inspekcije aktivnosti na cijeloj teritoriji radi borbe protiv ilegalnih transfera.

Kompletan izvještaj se može preuzeti na web-stranici Evropske Agencije za okoliš.

(Emina Ahmetović, projekt menadžer Udruženja za razvoj, unapređenje i promociju ekopoljoprivrede, turizma i zaštitu okoliša)