Kako je industrija obnovljivih izvora energije sve više komercijalizirana, od velike je važnosti biti u stanju procijeniti i kvantificirati resurse obnovljivih enregetskih izvora na jedinstven, sistemski i transparentan način s ciljem obezbjeđenja investicija. Ovo je bila i tema diskusije grupe eksperata – Radne grupe za rezerve obnovljivih izvora energije koja se proteklog mjeseca sastala u Londonu. Skupu su prisustvovali stručnjaci koji posluju u sektoru bioenergije, geotermalne, hidro i vjetroenergije, predstavnici vlada, industrije i finansijskog sektora, međunarodnih organizacija i UN-a. Domaćin je bila međunarodna pravna firma Norton Rose.

Okvirna klasifikacija UN-a za energiju i mineralne resurse 2009 (United Nations Framework Classification for Fossil Energy and Mineral Reserves and Resources - UNFC) bi mogla biti primjenjena na obnovljive izvore energije, jedinstven je zaključak nakon pregleda postojećih klasifikacijskih sistema. Angažovanje UNFC-a u tom smislu bi omogućilo smisleno poredjenje obnovljivih izvora energije sa neobnovljivim izvorima. Potencijalna primjena UNFC-a je prvi put razmatrena na sastanku stručne grupe UNECE (Ekonomska komisija Ujedinjenih nacija za Evropu) o klasifikaciji resursa u maju 2012.godine, a inicijativu  trenutno istražuje Radna grupa za rezerve obnovljivih izvora iz industrijskog sektora. Plan da se promoviše ova  inicijativa uz angažovanje svih sudionika će biti dalje razradjen, dok će se druga radionica održati u prvom tromjesečju 2013.godine.

Globalni rad na UNFC provodi Ekspertna grupa za klasifikaciju resursa, čiji je fokus daljnji razvoj, promocija i provodjenje Okvirne klasifikacije. Ona djeluje u skladu sa Odlukom 2004/233 Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a (ECOSOC).  Da bi se omogućilo da UNFC bude primjenjen na obnovljive izvore energije, neophodno je izraditi specifikacije, smjernice koje će služiti za procjenu, i dokumentaciju (osnovna pravila primjene), a za što je potrebno angažovati širu zajednicu. Postojeći klasifikacioni okvir je dizajniran za mineralne rezerve i energiju iz fosilnih goriva.

Standardni sistem klasifikovanja rezervi alternativne energije temeljene na UNFC pristupu će biti od velike koristi: omogućit će investitorima da pojednostavljeno porede različite portfolije alternativnih i konvencionalnih vidova energije, uz visok stepen povjerenja u temeljne metodologije i rezultirajuće setove mjerila performansi (metrike). Ovo može služiti kao mehanizam za efikasniju alokaciju kapitala izmedju preduzeća, industrije, geografskih područja i tehnologija, uklanjanje investicionih barijera, te podršku razvoju globalnog energetskog kompleksa koji se neprestano mijenja. Korištenjem koncepta "obnovljive rezerve" snažno bi se suprotstavili i uporedili različiti izvori energije po  zajedničkom mjerilu.

UNFC je jedini moderni (krovni) sistem klasifikacije u svijetu za minerale, naftu i uran. Koristi jedinstvene definicije i terminologiju, u potpunosti je usklađen s robnim-specifičnim sistemima za minerale i naftu kao što su: Odbor za mineralne rezerve, Međunarodni standardi izvještavanja (CRIRSCO) i Međunarodni šablon za izvještavanje, Sistem za upravljanje naftnim resursima (SPE- PRM) Društva naftnih inženjera (SPE), Svjetsko naftno vijeće (WPC), Američko udruženje naftnih geologa (AAPG), Društvo inžinjera za procjenu nafte (SPEE). SPE-PRMS je potvrđen od strane Društva geofizičara za istraživanje (SEG).

UNFC je osmišljena da zadovolji potrebe različitih sudionika: analitičara međunarodne energije i mineralnih resursa, vlada (da upravljaju svojim resursima u skladu s preporukama), industrije (davati podatke za implementaciju tehnologije, proces upravljanja i finansiranja što bi služilo zemljama domaćinima, dioničarima i sudionicima u procesu), finansijske zajednice (pružiti potrebne informacije radi alokacije odgovarajućeg kapitala smanjenjem troškova).

Zajednička metodologija za klasifikaciju resursa obnovljivih izvora energije uvela bi mjeru uporedivosti, umanjila pristrasne procjene, dala osnovu za analizu obima, pomogla stabilnost i sigurnost opskrbe - jer je određena široko shvaćenim pravilima i smjernicama. Značajna je efikasnost koja se dobija njenim korištenjem, jer se zasniva na standardima koji uzimaju u obzir usvojeni tehnološki napredak i konsenzus o najboljim praksama. Može poslužiti za izračunavanje niza mjerenja kao što su profitabilnost, operativni troškovi, neto prihod po jedinici proizvedene energije ili bilo koja druga energetska metrika. Energetske kompanije bi mogle redovno (eksterno) izvještavati o obnovljivim izvorima uz podnošenje izvještaja o rezervama ugljovodonika, što je važno za računovodstvo i vrednovanje obnovljive imovine privrednih društava.

Kad je riječ o procjeni resursa, brojne su sličnosti između projekata istraživanja, razrade i proizvodnje nafte i plina i projekata koji uključuju obnovljive energetske izvore. Na primjer, procjene resursa tiču se količina koje se potencijalno mogu povratiti ili prodati u komercijalnim projektima. Kako  projekti dobivaju na finansijskoj i tehničkoj zrelosti, obnovljivi izvori energije pokazuju trend napretka (od vjerovatnoće do proizvodnje), poput nafte i gasa.

Ovi projekti suočeni se sa istim problemima i razvojnim koracima kao i projekti sa naftom: potrebna im je dozvola za rad, konačna investiciona odluka, tehnička procjena resursa, održiv put do tržišta itd.   Postoje i razlike izmedju procjene obnovljivih izvora energije i naftnih resursa: prvi su po definiciji neiscrpni i nisu fizički ograničeni u sub-površinske akumulacije. Samim tim postavlja se pitanje kako ograničiti beskonačan resurs? Za razliku od nafte i gasa, prirodni resurs poput vjetra ili sunca ne pripada državnom vlasniku ili vlasniku određene zemljišne čestice. Međutim, onome ko razvija projekat potreban je pristup zemljištu ili slivnom području radi korištenja resursa.

S jedne strane, ugljovodonici su izvor primarne energije u energetskom sistemu  nakon primarne prerade iskorištenih energetskih rezervi, dok se u projektima proizvodnje iz obnovljivih izvora isporučuje struja ili biogorivo (krajnji proizvod-finalna energija) u lancu opskrbe energijom. To je izazov za fer i jednaku procjenu rezervi kod pojedinih energetskih oblika.

Izvor: Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu

Emina Ahmetović, projekt menadžer Udruženja za razvoj, unapređenje i promociju ekopoljoprivrede, turizma i zaštitu okoliša (EKOPOT)