Vitaminski preparati već godinama su u nezaustavljivom pohodu na tržišta živežnih namirnica. Tisuće vitaminskih proizvoda obećava zdravlje i dug život, no jedni koji profitiraju su proizvođači i trgovci.

Nijemci svake godine za vitaminske preparate potroše više od 800 milijuna eura. Svaki treći stanovnik ove zemlje poseže za šumećim tabletama, bombonima ili napicima koji obećavaju uklanjanje "vitaminskog manjka". No istraživanje već godinama pokazuju: vitaminski dodaci ne samo da ne spriječavaju bolesti i nadomještaju prirodni manjak vitamina, nego, osim što su beskorisni, čak mogu biti opasni.

Zabluda stara više od stoljeća

"Vitaminsko praznovjerje" potječe s početka 20. stoljeća. Tada su znanstvenici ustvrdili da osim ugljikohidrata, masti i bjelančevina u prehrani postoje i druge tvari koje su odgovorne za spriječavanje nekih bolesti kao što je to slučaj s vitaminom C i skorbutom. U 20-tim godinama prošlog stoljeća znanstvenicima je uspjelo i izolirati te "mikro prehrambene tvari". I tada je zapravao počeo i propagandni rat proizvođača vitamina. Tako je švicarski povijesničar Beat Bächli u arhivi švicarske farmaceutske tvrtke "Hoffmann la Roche" otkrio dokumente o početku marketinške ofenzive u korist prodaje vitamina C.

Naime nakon što su ga izolirali u "Hoffmann la Rocheu" dugo nisu znali što će s ovim vitaminom. Skorbut je već odavno bio iskorijenjen a bolesti koja bi se liječila vitaminom C još nije otkrivena. I tu je na scenu stupio marketinški odjel "Hoffmanna la Rochea" koji je kao prvo liječnike uvjerio u postojanje nove bolesti koja je jednostavno nazvana "manjak vitamina C". Time je počeo i pobjedonosni pohod ovog vitamina koji traje još i dan danas.

Bacanje novca

Slijedeći ovu logiku (manjak vitamina C uzrokuje slabljenje imunološkog sustava dakle višak vitamina ga jača) farmacijske tvrtke su na tržište poslale i ostatak vitaminske vojske. Svoju ulogu kao čudotvono sredstvo u jačanju psihičkih sposobnosti u pedesetima je doživio vitamin B i tako redom. Vrhunac uspješne priče o vitaminima je rašriena teza po kojoj vitamin C štiti čak i od širenja tumora. K tomu dolazi i sve snažnije uvjerenje kod sve većeg broja građana da prehrana koja se temelji na industrijski obrađenoj hrani ne sadrži dovoljnu količinu vitamina.

"Ljudi su počelli vjerovati da se taj manjak vitamina može ublažiti vitaminskim dodacima", kaže Ingrid Hoffmann s Instituta za kontrolu živežnih namirnica (MRI) u Karlsruheu. No otrežnjenje je nastupilo kada su znanstvenici počeli vršiti istraživanja ne u laboratoriju nego na samim ljudima i kada su na vidjelo dana izišle dugoročne studije o utjecaju vitamina. Tada se moralo odstupiti od bajke da vitamin C jača imunitet kao i priče o djelotvornosti vitaminskih koktela u borbi protiv tumora.

Klasična hrana - najbolji izvor

Ono što znanstvenici i dan danas sa sigurnošću mogu utvrditi jest činjenica da vitamini koji u tijelo uđu u prirodnom obliku, dakle kao sastavni dio hrane, čak i u povećanim dozama ne mogu naškoditi zdravlju. Zašto je tomu tako, znanstvenog odgovora na to jednostavno nema. "Živežne nemirnice sadrže ne samo vitamine nego i mnoge druge elemente koje djelomično ni ne poznajemo pa ni ne znamo kakva je njihova ulogu u procesu oslobađanja vitamina u organizmu", kaže Bernhard Walz s MRI-ja.

Dugoročne studije su dokazale da moderno čovječanstvo, usprkos činjenici da se ne hrani optimalno, ne pati od manjka vitamina. Na kraju krajeva i "nezdravi" pomfrit tj. krumpir sadrži značajne količine vitamina C pa je posezanje za dodatnim vitaminima kod velike većine građana potpuno nepotrebno.

(Izvor: Die Zeit)

{facebookpopup}